Prošle godine u ovo doba, na prvi ponedjeljak Roland Garrosa, Borna Ćorić je tavorio na 278. mjestu ATP liste, svom najlošijem renkingu u skoro deset godina, odnosno otkako se uopće kao šesnaestogodišnjak počeo probijati u svijetu profesionalnog tenisa. Razlog je bila ozljeda i operacija ramena zbog čega ga nije bilo na terenima punih godinu dana.
U Pariz je lani došao sa skorom 1-6 s prethodnih turnira, dobio jedan meč (Taberner) i izletio u 2. kolu (Dimitrov). Bilo je jasno da mu treba vremena za povratak i za uloviti formu nakon dugotrajne stanke, ali u tom trenutku prije 12 mjeseci situacija nije izgledala posebno obećavajuće.
Prevrtimo film u sadašnjost, na start novog Roland Garrosa i naći ćemo Bornu kako se smiješi sa 16. mjesta ATP ljestvice. U Pariz je stigao s omjerom 14-10, od toga je polovica pobjeda ostvarena na zemljanoj podlozi, iza njega su polufinale Madrida i četvrtfinale Rima. A situacija izgleda obećavajuće da uskoro uđe u Top 10 na svijetu.
Kakvu razliku samo jedna godina može napraviti.
Loš start zemljane sezone
Veliki dio tog Borninog povratničkog procesa bio je i Mate Delić. I sam donedavno igrač, ali koji je s već 26 godina prekinuo karijeru i prebacio se u trenerske vode. S Ćorićem, od kojeg je stariji svega tri godine, veže ga dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo, koje se od prije godinu i pol pretvorilo u profesionalnu suradnju trener - igrač. Koja zasad, eto, daje dobre rezultate.
- Što sam ja Borni donio kao trener za njegov tenis? Eh, to treba pitati njega - kazat će 30-godišnji Kaštelanin, kojeg zbog temperamenta i trenutaka “ludila” na terenu u igračkoj karijeri, možda nije bilo lako zamisliti u ulozi trenera.
- Ono što mogu reći je da puno razgovaramo o onome što bismo željeli postići i načinu kako do toga doći pa na tome najviše i radimo. Primjerice, jedna od želja je da bude agresivniji na terenu, u poenima.
Roland Garros za Bornu dolazi nakon jedne loše pa dobre sekvence na zemljanoj podlozi, što se onda može očekivati u Parizu?
- Da, nismo imali najbolji početak zemljane sezone s porazima u prvom kolima u Monte Carlu i Banja Luci. Dosta smo se tražili, kao da je Borna ispao iz forme. Ali, malo smo pojačali rad nakon toga, podignuli smo tu agresivnost u igri, podigli i servis, pa je u Madridu i Rimu sve to izgledalo puno bolje, što nam daje i samopouzdanje sada za Roland Garros.
Zemlja je zapravo zasad izvukla kompletnu Borninu 2023. jer i ono prije toga nije bilo posebno dojmljivo. Pogotovo činjenica da je na tri najveća turnira na betonu za ovaj dio godine - Australian Open, Indian Wells, Miami - ispadao odmah u prvim mečevima, i to od nominalno autsajdera (Lehečka, Molčan, Eubanks).
- Istina, dogodio se taj nekakav pad, kao da je upao u rupu i, nažalost, serija poraza na tim velikim turnirima, gdje su jasno i uvijek nešto veća očekivanja. Bila je i tu neka manja ozljeda koja ga je smetala, onda su se spojila dva-tri poraza i odmah to izazove nesigurnost i nervozu. Nakon Miamija odlučili smo uzeti punih tjedan dana potpunog odmora, nismo radili ništa da se to riješi. Tako da smo u Banja Luku došli bez treninga praktički, zato je i ispalo loše protiv Jarryja. No, nismo paničarili ni srljali, znali smo da se samo radom možemo vratiti, podignuli smo sate na terenu, malo jači ritam “nabili” i onda je krenulo.
Što se tiče Roland Garrosa, dosad je Ćorić u sedam nastupa na drugom Grand Slamu sezone četiri puta dolazio do 3. kola i to se zasad čini kao nekakva čarobna granica za njega u Parizu.
- Uoči svakog turnira postavljamo neke ciljeve, čisto da imamo motivaciju. Za Roland Garros je sada cilj svakako ulazak u drugi tjedan, odnosno da preskočimo prvi put tu barijeru trećeg kola. Na papiru ima nezgodan ždrijeb, ali Borna je u dobrom ritmu, u naletu rekao bih. Sve respektiramo, idemo meč po meč, ali u zadnjim je tjednima i kroz karijeru pokazao da može dobiti svakog protivnika.
Prvi na redu je Federico Coria, Argentinac koji je 96. na ATP listi i koji je ranije ove godine igrao finale turnira u Cordobi, onda nanizao četiri uzastopna poraza zaključno s Banjom Lukom prije mjesec dana.
- Znamo, jasno, dosta o njemu jer, Coria je dosta dugo već na Touru i zna se da je zemlja njegova najdraža podloga. No, u Banja Luki igrao ozlijeđen pa ga tri-četiri tjedna nije bilo na turnirima pa ne znamo u kakvom je zapravo stanju. No, vidjeli smo ga tu u Roland Garrosu, trenira, pa ćemo vidjeti kako će reagirati u prvom meču nakon te manje stanke - kaže Delić.
Ćorić svakako ulazi kao favorit u taj meč, a opravda li taj status, ždrijeb mu za potencijalne protivnike u nastavku turnira nudi Dominica Thiema (ATP 92), Tomasa Martina Etcheverryja (ATP 49), Alexa De Minaura (ATP 19), Danila Medvedjeva (ATP 2)...
- Zvuči nezgodno, jer Thiem, iako nije trenutačno u najboljoj situaciji, ipak je dvostruki finalist Roland Garrosa, osvajač US Opena, svojedobno treći na svijetu... Ali, Borna ga je već pobijedio ove godine u Rijeci na Davis Cupu, tako da nema straha, ako i budemo igrali protiv njega.
Na 800 bodova u ovoj godini
Dođe li, pak, do sudara s Rusom Medvedjevim, bit će to dobar znak. Jer to bi značilo da je Borna došao do osmine finala.
- Danil je iznenadio sve iz svijeta tenisa osvajanjem Rima prošli tjedan. Makar se vidjelo i na turnirima prije, u Monte Carlu i Madridu, da je podigao razinu svoje igre na zemlji. Uostalom, i trenirali smo dva puta s njim, tako da smo osjetili da igra dobro. On je, inače, osim kao igrač i fenomenalan lik, no opet baš da osvoji Rim, to je iznenađenje.
Ako je Ćorić lani prije Roland Garrosa još uvijek bio u potrazi za formom, nedugo kasnije ju je i našao. Osvojio je Challenger u Parmi, dobio neke mečeve i na Touru, da bi se onda dogodila “eksplozija” u Cincinnatiju i briljantan pohod do titule preko Nadala, Auger-Aliassimea i Tsitsipasa. Uskoro, dakle, dolazi dio sezone u kojem će se bodovi morati početi i braniti, sve to će utjecati i na poziciju na ATP ljestvici.
- Ma, prvo gledamo kako što bolje igrati i napredovati gdje još možemo, ne toliko na obranu bodova. Uostalom, skupilo se već skoro 800 bodova ove sezone, što je OK brojka zasad. Zadali smo ciljeve za ovu sezonu i gradimo prema njima, ne srljamo. Znamo da Borna ima kvalitetu biti u svjetskom vrhu, sada se tu već i iskustva skupilo, tako da vjerujemo da ih možemo ispuniti. A to znači na kraju godine biti u Top 15, poželjno i u Top 10. Top 15 nam je već sada praktički pred nosom jer 16. je trenutačno, ali kako je Nadal ispred, te će otpasti jer ne igra, zapravo je Borna 15. već i sada.
Nervoza je razumljiva
Delić je, spomenuli smo u početku, s Bornom vezan puno duže od ovih 18 trenerskih mjeseci.
- Uf, ne znam koliko je tu već godina. Znamo se valjda otkad sam ja imao 13-14, a on 11-12 godina. Zasad kao tim jako dobro funkcioniramo, dobro se slažemo, neka posebna energija je tu i već su samo pogledi dovoljni da se razumijemo.
Kako iz te harmonije onda izgledaju, recimo, povremene i oku i uhu neugodne verbalne eskapade Novaka Đokovića usmjerene na njegov trenerski kut, u kojem sjedi Goran Ivanišević?
- Ajmo to preskočiti, ha-ha. Ma ne znam, to su neke situacije koje se znaju svima događati. Pogotovo jer tu su tu tenzije, nervoza radi velikih očekivanja, a na koga ćeš se prvo istresti nego na svoj tim, koji je odmah tu prvi pri ruci. Razumljivo je da se događa, ali nije dobro ako se događa učestalo. I nama se događa u određenoj mjeri, ali nakon meča sve riješimo razgovorom, nema repova i idemo dalje.
Je li dugogodišnje prijateljstvo (bilo) otežavajući ili olakšavajući faktor za prebacivanje u profesionalni modus trener - igrač?
- Nije bilo lako u startu jer bez obzira koliko smo mi bili dobri i koliko smo se znali, potrebno je s trenerom steći i neku posebnu, drugačiju vrstu povjerenja. No, kada smo krenuli, počeli su rezultati dolaziti, pa je bilo lakše i na kraju smo dobro kliknuli. Znam Bornu jako dobro, znam i njegove mane i vrline, pa znam kada ga trebam pustiti, dati mu više slobode, ali i kada ga “stisnuti”. Tako da mi je to ranije poznavanje Borne dosta pomoglo. Pogotovo jer sam prilično mlad ušao u trenerske vode, radio sam prvo kod Ivana Ljubičića u njegovoj akademiji i s nekim mladim tenisačima, recimo Dujom Ajdukovićem, ali ovo s Bornom mi je prvi angažman na ATP Touru.
Zajedno 50 tjedana godišnje
Je li se posljedično i vaš odnos promijenio, odnosno jeste li sada više prijatelji ili “poslovni suradnici”, kako razgraničiti te dvije uloge?
- Ne, ostalo je sve isto. Barem što se tiče ovog dijela prijateljstva. Znamo kada treba raditi, kada smo ozbiljni što se tenisa i treninga tiče, ali se i dalje družimo, izlazimo skupa na večere. Uspijevamo razdvojiti te dvije uloge, našli smo dobar balans i stvar funkcionira. Praktički smo već kao familija jer smo stalno zajedno, bilo u Zagrebu na treninzima ili na putovanjima i valjda smo 50 tjedna godišnje zajedno - kaže Delić.
I nadaju se da će od tih 50, na Roland Garrosu provesti dva, ili barem tamo započeti drugi tjedan...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....