Ljudi su posljednjih godinu dana govorili da on u sebi ima elemente Rogera, Rafe i mene. Moram se složiti s tim, mislim da čovjek doslovno posjeduje ono najbolje od nas trojice. Nikada nisam igrao s tenisačem poput njega, vrlo je kompletan i ima nevjerojatnu sposobnost prilagodbe, a to je ključ dugovječnosti i uspješne karijere na svim razinama - ovako je o teniskim kvalitetama Carlosa Alcaraza govorio Novak Đoković, i to neposredno nakon što ga je 16 godina mlađi Španjolac, poslije 4 sata i 43 minute bitke na centralnom terenu, pobijedio u spektakularnom nedjeljnom finalu Wimbledona (1-6,7-6, 6-1, 3-6, 6-4).
Uz sve epitete, hvalospjeve i panegirike koji su se instantno, i u obilnim količinama, slili na račun igre 20-godišnjaka iz El Palmara (Murcia), ne postoje "skuplji" komplimenti od ovih koje mu je uputio jedan od najvećih tenisača svih vremena. Osim Đokovićeva kredibiliteta, ono što pohvalama daje posebnu težinu jest činjenica da su stigle upravo u trenucima kada je Alcaraz, figurativno rečeno, od njega preuzeo pobjedničku baklju i zasjeo na tron All England Cluba. Alcaraz i Đoković posljednji su put ukrstili rekete u polufinalu Roland Garrosa. Srpski je tenisač tada slavio s 3-1 u setovima, a u odnosu na taj meč, Carlos je, u nedjelju, pored veličanstvene igre, demonstrirao i vrhunsku psihološku pripremljenost.
Značajno podigao igru
U početku se to baš i nije činilo tako, budući da je Španjolac u prvom setu djelovao pomalo nesnađeno, što sugerira i sam rezultat prve dionice, ali onoga trenutka kad se u potpunosti uključio u bitku bila je to sasvim nova priča.
Značajno je podigao razinu igre i prezentirao nevjerojatan tenis, a istovremeno i mentalno parirao Đokoviću na način na koji nijedan drugi igrač na Touru u ovome trenutku nije sposoban, što je posebno impresivno s obzirom na njegovu dob. Alcaraz je, na koncu, detronizirao vladara Wimbledona i opstruirao njegovo osmo osvajanje naslova u All England Clubu. Posljednje finale koje je Đoković izgubio na wimbledonskoj travi jest ono iz 2013. godine, kada ga je u završnom obračunu porazio Andy Murray.
Narednih deset godina Srbin je bio neporažen na centralnom terenu upisavši nevjerojatnih 45 pobjeda, a kako svakoj dominaciji i vladavini u jednom trenutku dođe kraj, tako je i Alcaraz u nedjelju prisilio Đokovića da "abdicira" i, posljedično, kao najmlađi osvajač Wimbledona u muškoj konkurenciji još od 1985. (Boris Becker, 17 godina i 227 dana), jedini od 2002. izvan nekadašnje "velike četvorke" najavio novu eru svjetskog tenisa.
U tekućoj godini Alcaraz je upisao 47 pobjeda i četiri poraza, uz šest naslova. Sredinom veljače osvojio je naslov u Buenos Airesu, a mjesec dana kasnije otišao je do kraja i na Mastersu u Indian Wellsu. U travnju i svibnju svoju vitrinu s trofejima oplemenio je naslovima iz Barcelone i Madrida, a veličanstveni wimbledonski marš najavio je trijumfom u Queen‘s Clubu prošlog mjeseca.
Iako je najavio novu epohu, u kojoj će, prema svemu sudeći, upravo on biti ključna figura i nositelj buduće generacije, pred Alcarazom je još mnogo krvavog rada i teškog posla kako bi mogao, u rezultatskom smislu, stati u istu rečenicu s velikanima modernog tenisa.
U karijeri je osvojio 12 naslova, pri čemu dva Grand Slama, i na čelu ATP-jeve ljestvice upravo boravi 29. tjedan. Usporedbe radi, Đoković je do sada osvojio 94 naslova, rekordna 23 Grand Slama i na broju jedan proveo 389 tjedana. S druge strane, Nadal u teniskom životopisu ima 92 naslova, 22 Grand Slama i 209 tjedana na vrhu. Iako se u rujnu prošle godine i službeno povukao iz profesionalnog tenisa, treba spomenuti da je Federer osvojio 103 naslova, 20 Grand Slamova i 310 tjedana predvodio listu najboljih.
Navedene su brojke u najmanju ruku impresivne, ali s obzirom na sve što Alcaraz trenutno isporučuje i na činjenicu da mu je tek 20 godina, one bi za njega, u naredna dva desetljeća, uz preduvjet da zadrži kontinuitet i nastavi se adekvatno razvijati, apsolutno mogle postati dostižne - pa i nadmašive.
Projekt Alcaraz
U priči o Alcarazu, iz hrvatske perspektive, osobito je zanimljiva činjenica da je svoj meteorski uspon započeo - u Umagu, gdje je, 2021. uzeo prvi naslov u seniorskoj konkurenciji. U Stella Maris došao je kao 73. igrač svijeta, ne suviše poznat široj teniskoj javnosti, te je, preko Pouillea, Martina, Krajinovića, Ramosa-Vinolasa i Gasqueta, stigao do trofeja i dao naslutiti kako je pred njim blistava budućnost.
Bila je to prva potvrda kvalitetnog rada i strateškog pristupa koji stoji iza "projekta Alcaraz", a u kojem se dva najvažnija momenta odnose na njegovu 12. godinu, kada ga je "pod svoje" uzeo Albert Molina, menadžer IMG-a, jedne od najvećih teniskih agencije, odnosno na njegovu 15. godinu, kada je počeo surađivati s nekadašnjim prvim igračem svijeta, Juanom Carlosom Ferrerom, koji mu je i danas trener.
Umag je, dakle, na neki način brendirao Alcaraza i lansirao ga prema teniskim nebesima, na kojima će, vjerujemo, sjati još dugo i upotpuniti prazninu koja će nastati kada se Federeru u mirovini pridruže Nadal i Đoković.
