Dugotrajnost sportaša u modernom dobu sporta više nije nikakva vijest, kamoli senzacija. Bolja sveobuhvatna briga oko tijela - zasebni kondicijski treneri, fizioterapeuti, prehrana... Uznapredovala tehnologija što se opreme tiče te uznapredovala medicina, koja omogućuje brži i bolji oporavak od ozljeda, omogućuju profesionalnim sportašima da značajno produže karijere. Umjesto kraja u ranim 30-ima, što je nekada bila skoro pa pravilo, danas je sasvim normalno vidjeti sportaše bliže 40-ima, a da su još uvijek na vrhunskoj razini u svakom pogledu.
Primjera je bezbroj, nama najočitiji je Luka Modrić koji će za tri mjeseca napuniti 37, ali i dalje nosi Real Madrid do titule u Primeri i Ligi prvaka. U košarci je eklatantni primjer LeBron James (37), u NFL-u Tom Brady (44)...
Ipak, tenisači su možda u svemu tome otišli najdalje jer svjetski vrh i najveće turnire i dalje prisvajaju 35-godišnjak i 36-godišnjak, dok jednog uskoro 41-godišnjaka još uvijek drže u tom krugu, makar se u posljednje dvije godine i nije naigrao, ali ako ne samo zbog onog što je radio i kao 38/39-godišnjak (finale i polufinale Wimbledona), onda zbog njegove velebne karijere i karizme zavrjeđuje da svejedno i dalje bude u tom društvu.
Uostalom, Roger Federer, o njemu je jasno riječ, i dalje je najstariji aktivni osvajač Grand Slam titule. Švicarac je svoj posljednji pehar s nekog od četiri najveća turnira osvojio 2018. godine na Australian Openu. Na dan kada je u pet setova pobijedio Marina Čilića - sigurno će se prisjetiti tog meča i male kontroverze oko toga je li krov nad Rod Laver Arenom trebao biti otvoren ili ne - Federer je imao 36 godina, 5 mjeseci i 7 dana.
Nije Roger, međutim, apsolutni teniski rekorder u toj kategoriji, iako je imao veliku priliku to postati. Da je iskoristio jednu od dvije meč-lopte u finalu Wimbledona 2019. protiv Novaka Đokovića, nakon skoro 50 godina bi “srušio” Kena Rosewalla. Ovako je veliki Australac, koji je domaći Grand Slam u Melbourneu 1972. godine osvojio s 37 godina, 2 mjeseca i 1 danom, ostao i dalje na prvom mjestu najstarijih Grand Slam pobjednika.
I Rosewall je, jedan od velikana zlatnog doba australskog tenisa (1950-e, 60-e, 70-e) zajedno s Rodom Laverom, Johnom Newcombeom, Tonyjem Roachem, Lewom Hoadom, mogao podignuti letvicu još više budući da je igrao kasnije još dva finala, Wimbledon i US Open 1974., dakle kao 39-godišnjak. Što je također rekord, odnosno nitko nije bio stariji finalist Grand Slam turnira nego što je Rosewall bio tada.
Brojke će, na koncu, reći da je Australac od svojih ukupno osam Grand Slam titula čak tri (37%) osvojio s 35 ili više godina. I da je šest puta bio u Grand Slam finalima s 35 ili više godina, što su brojke za apsolutni respekt, a kojima su se uspjeli približili uglavnom samo članovi Velike trojke - Nadal, Federer i Đoković.
Jer, pazite, od ukupno 20 najstarijih Grand Slam pobjednika u povijesti, čak 18 ih “otpada” na Rosewalla (4), Federera (3), Nadala (6) i Đokovića (5). “Uljezi” u tom društvu su tek Andres Gimeno, pobjednik Roland Garrosa u 1972. s 34 godine, 9 mjeseci i 19 dana, i Andre Agassi koji je Australian Open 2003. osvojio praktički kao mladić u usporedbi s njima - s 32 godine, 8 mjeseci i 14 dana.
Osam pobjednika
Kada bismo gledali samo kategoriju 35+, tu je osam takvih pobjednika, a u tri navrata su to bili Rosewall i Federer, dok je s nedjeljnim trijumfom u Roland Garrosu i Nadal postao tek treći višestruki Grand Slam pobjednik u dobi od 35 i više godina.
Dapače, prvi je put u karijeri spojio titule s Australian Opena i Roland Garrosu u istoj godini, pa je na društvenim mrežama nakon Pariza netko stidljivo primijetio da bi Rafa sada mogao ići i na kalendarski Grand Slam. Činjenica da je prvi puta došao do te mogućnosti s 36 godina, fascinantna je sama po sebi.
No, s druge strane s obzirom na poznatu situaciju oko Nadalova stopala i zasad još uvijek nepoznate budućnosti oko nastavka karijere, odnosno velike neizvjesnosti koliko će još ista trajati, moguće je da se tu povuče crta kada je u pitanju Španjolac i Grand Slam titule. Opet, s obzirom na njegovu fajtersku narav i činjenicu da se više puta vraćao iz ozljeda, dapače iz situacija kada je bio praktički otpisan od svih, ne treba se iznenaditi budemo li Nadala vidjeli da u budućnosti nanovo prepravlja knjige rekorda. Jer kladiti se protiv njega, to je valjda sada svima dokazao, nije pametno.
Što još može Federer?
Za Rogera Federera vrijedi slično. On je bio jednako tako mnogo puta proglašavan bivšim, samo da bi se opet uzdignuo poput feniksa. Najdojmljiviji je bio povratak nakon ozljede koljena 2016. godine. Prvi je puta u karijeri imao ozbiljniju ozljedu i prvi puta uzeo dužu pauzu, a budući da je to bilo kada je već imao 35 godina, a da prije ozljede nije osvojio Grand Slam pune četiri godine, praktički se samo čekao dan kada će reći “zbogom”.
Umjesto toga, vratio se osvajanjem Australian Opena, iste godine i Wimbledona, pa opet Australije 2018. Trebao je, morao je zapravo osvojiti i već spomenuti Wimbledon 2019. Sve to, dakle, s debelo preko 35 godina. Uslijedili su potom novi problemi s ozljedama, nove operacije, tako da je Federer od posljednjih devet Grand Slamova odigrao svega tri. Iako je najavio da se apsolutno želi vratiti na Tour i na najveće turnire, pitanje je kakav će biti nakon tolike stanke - već sada nije igrao punih godinu dana, a do mogućeg povratka proći će i 15-ak mjeseci - i hoće li uopće moći konkurirati eliti sa svojom 41 godinom. Moguće je da se vrati samo kako bi se dostojno oprostio, da mu posljednji meč u blistavoj karijeri ne ostane onaj poraz od Huberta Hurkacza sa 6:0 u trećem setu četvrtfinala Wimbledona...
Novak Đoković nije uspio u svojoj prvoj prilici, sada u Roland Garrosu, osvojiti Grand Slam kao 35-godišnjak, budući da je 22. svibnja napunio 35. No, gotovo je sigurno da će Srbin, prije ili kasnije, to ostvariti u budućnosti. Njegova opsesija brigom oko tijela jamči mu da će moći na vrhunskoj razini igrati još nekoliko godina, ne bude li baš većih ozljeda, a kada je zdrav i u formi, onda je favorit na svakom turniru.
Komentari (0)