Najljepša priča Australian Opena vjerojatno je već ispričana, makar prvi Grand Slam turnir sezone počinje s tri tjedna zakašnjenja, 8. veljače. Za ovakvu tvrdnju zaslužne su kvalifikacije tenisačica odigrane u Dubaiju, gdje je 20-godišnja Britanka Francesca Jones ostvarila tri pobjede za svoj debi na Grand Slam turnirima.

Ova 244. tenisačica svijeta je na tom svom putu u 2. kolu pobijedila i Janu Fett, a u završnom susretu je deklasirala Kineskinju Lu Jia Jing sa 6:0, 6:1. U redu, zašto bi prolaz Francesce Jones bio poseban, logično ćete se zapitati. E, pa zato što je djevojka rođena u Bradfordu na svijet došla s vrlo rijetkim EED sindromom (urođene anomalije šake i stopala, u slobodnom prijevodu).

Ona na rukama ima po četiri prsta, na jednoj nozi ima tri, na drugoj četiri prsta. Da bi uopće došla u priliku normalno funkcionirati, a kamoli igrati tenis, Jones je kroz djetinjstvo prošla više od deset operacija. Stoga se ova fantastična cura doista može smatrati pobjednicom prije starta Australian Opena, prije debija na Grand Slam turnirima.

Drukčiji način i trčanja

- Ne bih rekla da me moj hendikep ikada doveo do najniže točke. Uvijek sam govorila i ponovit ću još jednom, pokušavam i koristim to kao nešto pozitivno. U tome vidim prednost u mnogim situacijama. Da bih bila ovdje gdje sam danas, definitivno sam morala puno raditi na mojim fizičkim sposobnostima. Izazov za mene bio je da se dovedem u takvo fizičko stanje u kojem ću izbjeći ozljede. Moje stopalo funkcionira na drugačiji način i to znači da drugačije trčim, da moja ravnoteža prolazi kroz stopalo i prste na drugačiji način.

WILLIAM WEST Afp

Isto tako, Jones igra s lakšim reketom i drugačije drži reket.

- Zbog toga sam prilično neodlučna oko promjene kad već tako dobro funkcioniram. Puno sam vremena provela u teretani kako bih ojačala mišiće i na taj način anulirala slabosti koje imam.

Po dolasku u Dubai ova se čudesna djevojka morala sudariti s još jednim problemom. Trenirajući u Engleskoj na hladnoći, njeni su se prsti na desnoj ruci razdvojili. Priznaje da je zbog toga doživjela mali mentalni slom, ali kad je već toliko puta dokazala da je njena glava njena najveća prednost, što je jedna takva ozljeda.

- Rekla sam treneru da ne mogu držati reket dovoljno dobro na forhend strani i prije prvog meča se stvarno nisam dobro osjećala. Kako ću igrati ako ne mogu računati na moj najbolji udarac? Nisam bila sigurna kako će sve skupa ispasti, ali fizički i mentalno sam bila jako dobro spremna, u predsezoni smo zbilja dobro radili. Vjerovala sam u taj rad, ali kako sam u duši perfekcionist, tako sam svejedno brinula što ne mogu udariti forhend kako spada i što ne serviram dobro.

WILLIAM WEST Afp

Ništa nije nemoguće

U principu, ništa nju ne može slomiti, najmanje fizički problemi kad je prošla puno zahtjevnije situacije, poput gledanja drugih ljudi u nevjerici što ona uopće tu radi. A bilo je i vrijeđanja, omalovažavanja… Znate već kako to ide.

- Kad vam netko još kao djetetu govori da ne možete to i to, najlakše se pomiriti sa sudbinom i odustati, ali ja sam htjela suprotno, htjela sam dokazati suprotno. Mislim da je moj uspjeh, a nadam se da ću biti još bolja u budućnosti, poruka ljudima da je sve moguće.

I da ništa više ne napravi, Francesca Jones je već pobjednica.