Frances Tiafoe, mladić iz predgrađa Washingtona, u velikom je stilu eliminirao rekordera po broju osvojenih Grand Slam trofeja (22), Rafaela Nadala, i stigao u svoje drugo četvrtfinale na najvećim turnirima. Na Australian Openu 2019. u toj ga je fazi zaustavio upravo Španjolac. Sada je 24-godišnji Amerikanac dočekao mali revanš.
- Ne mogu vjerovati. Ne znam kako sam uspio, Rafa je jedan od najvećih igrača svih vremena, danas sam igrao nevjerojatan tenis. Stvarno ne znam što se dogodilo - ushićeno je govorio Big Foe, kako je Tiafoeov nadimak.
Svoju najveću pobjedu karijere i treću nad nekim iz Top 5 društva, proslavio je s glavom uronjenom u dlanove i suzama u očima na Arthur Ashe stadionu. Nije skrivao koliko mu znači i prolazak u četvrtfinale i pobjeda nad Nadalom, tenisačem s kojim je još 2014., tada kao talentirani 16-godišnjak, dobio čast da odradi jedan trening uoči Roland Garrosa.
Tiafoe je prije ovog dvoboja protiv Nadala službeno igrao dva puta na ATP Touru i pri tome mu Španjolac nije dao ni seta, međutim ovog se puta hrabro suprotstavio četverostrukom osvajaču US Opena i potezao iz svih pozicija, iz svih kuteva terena. Na koncu je zakucao 49 winnera, naspram 33 Nadala, a pri tome imao svega dvije neforsirane greške više (28-26).
- Kada sam došao do 40:0 i tri lopte za 5:3 u četvrtom setu, imao sam osjećaj kao da su mi noge zacementirane. Samo sam se molio da nekako završim taj gem i da onda pokušam napraviti još jedan break, odnosno da ne moram servirati za meč kod 5:4. Jer ne znam kako bih to izveo.
Plan je proveo u potpunosti i baš na taj način zaključio meč kontra Bika s Mallorce.
Inače, Tiafoe je jedan od omiljenih tenisača na Touru, a njegova životna priča jedna je od onih za filmske scenarije. Jer iako je odrastao kao siromašno dijete afričkih imigranata iz Sierra Leonea s vremenom je postao "lice budućnosti američkog tenisa".
Njegovi roditelji Constant i Alphina bježali su početkom 1990-ih od građanskog rata u domovini i spas pronašli u SAD-u, u predgrađu Washingtona. Otac je radio na bauštelama, majka kao medicinska sestra u bolnici.
Godinu dana nakon što se rodio Frances i brat mu blizanac Franklin, otac Constant preuzeo je posao domara u jednom velikom privatnom teniskom centru, a radi dodatne zarade često je radio ekstra sate. Zato je jednu ostavu u teniskom kompleksu pretvorio u spavaću sobu, a budući da je i majka često radila noćne smjene, umjesto da idu doma, Frances i Franklin spavali su u toj prilagođenoj spavaonici.
- Bila je to zapravo mala soba u kojoj su bila dva stola za masažu. Na jednom je spavao tata, brat i ja smo bili dovoljno mali da stanemo na drugi - ispričao je u jednom prijašnjem intervjuu Tiafoe.
Tako je Frances doslovce odrastao u teniskom centru. Iz prve je ruke mogao vidjeti bogataše i njihovu djecu kako u luksuznim automobilima dolaze na tenis, treniraju u skupoj, markiranoj sportskoj opremi, s novim reketima, rade s trenerima, zabavljaju se... Frances i obitelj nisu si mogli priuštiti ništa od toga, ali to svejedno nije spriječilo malog Tiafoea da se zaljubi u tenis i počne sanjati. Znao je promatrati drugu djecu na treninzima, upijao sve što i kako treba napraviti, a onda bi sâm otišao na zid i kopirao sve to što je vidio.
To su bili njegovi samouki teniski počeci i temelji, ali sve je to radio zapravo toliko dobro da je s godinama zapeo za oko trenerima u tom "svom" teniskom centru, malo po malo izborio se za potporu pa je već sa 14 godina osvajao ugledne turnire od Francuske (Les Petits As) do SAD-a (Orange Bowl). Sa 16 je igrao kvalifikacije za seniorski US Open (2014.), sa 17 debitirao na Roland Garrosu, ali tada je već bio etiketiran kao jedan od "tenisača budućnosti".
Iako je prvu ATP titulu osvojio još 2018. (Delray Beach), a ima i još tri finala (Estoril 2018. i 2022., Beč 2021.), na Touru ipak nije napravio boom kakav se možda očekivao. Sada se, međutim, dogodila pobjeda nad Nadalom, koja bi mogla sve okrenuti. Ili pokrenuti.
- Kada sam se pojavio na velikoj sceni, osjećao sam da mnogo ljudi ima velika očekivanja od mene. A ja nisam bio mentalno spreman za sve to, nisam bio dovoljno sazrio - pričao je Tiafoe nakon što je izbacio Rafu.
- Proteklih par godina, gdje je ipak bilo manje pritiska na mene, imao sam priliku za napredovati i razviti se. Imam sjajne ljude oko sebe i općenito sam sretan sa svojim životom. Mogu biti ja, raditi ono što želim i uživati u igri koju volim.
I spreman je očito da postane lice američkog tenisa. Ne budućnosti, već sada.