Premještajući se sa stadiona jedne legende na drugu - s Margaret Court Arene, u kojoj je dovršila polufinale, na Rod Laver Arenu, gdje će podignuti trofej - 16-godišnja Petra Marčinko i sama je ispisala komadić povijesti.
Neki se juniorski osvajači Grand Slama pamte zauvijek, druge prekrije zaborav: ovisno o tome što su napravili poslije. Ipak, trijumf u Melbourneu dao nam je prilično pouzdanu garanciju da Petra nije "zvijezda padalica", priča koja će se brzo ispuhati. Postala je, naime, tek druga tenisačica koja je uspjela ostvariti jednu od najtežih serija u juniorskoj konkurenciji: prvo Orange Bowl na Floridi, prije Nove godine, a onda Australian Open kao prvi od četiri najveća juniorska turnira. Tko je bio jedini prije Petre, pitate se? Ana Konjuh.
U finalu je bila uvjerljivija nego dan prije. Samo sat i 16 minuta trebalo joj je da sa 7-5, 6-1 zaključi pobjedničku seriju Belgijke Sofije Costoulas, koja je u Melbourne stigla napucana samopouzdanjem nakon titule u Traralgonu. Tamo, međutim, u ždrijebu nije bilo najbolje na svijetu. Ako netko još nije bio siguran, Petra Marčinko potvrdila je da je neprijeporna vladarica juniorskog ženskog tenisa. Četrnaesta pobjeda zaredom, treća titula iz najjače kategorije (prije Orange Bowla osvojila je Cape Town) i bodovi koji će joj zabetonirati prvo mjesto na ITF-ovoj ljestvici.
- Ovaj trenutak i uspomena trajat će vječno. Moj prvi Grand Slam naslov, ali nadam se ne i posljednji - rekla je Petra za ITF, prije nego što se počela spremati za povratak u Hrvatsku, gdje će je tradicionalno dočekati mamine palačinke.
Nevjerojatan je podatak da je Australija jedina zemlja koja je dala više različitih pobjednica juniorskog Australian Opena od Hrvatske. Ima neka tajna veza između naših djevojaka i Melbournea; tamo je 1997. slavila Mirjana Lučić, godinu nakon nje Jelena Kostanić, a prije devet godina Ana Konjuh. Četiri su osvajačice juniorskog naslova u Melbourneu poslije uspjele osvojiti i seniorski Grand Slam: Evonne Goolagong, Chris O'Neil, Sue Barker i Viktorija Azarenka.
Petra je otkrila da već godinama mašta o tituli na juniorskom Slamu.
- Dugo je to bila samo želja daleko od realnosti i zato mi ovo još više znači. I meni i mojim trenerima, obitelji i tati, jer dali su puno za moj tenis. U trenutku pobjede kroz glavu mi je prošlo: 'Ma nema šanse da se ovo dogodilo'. Pitala sam se jesam li stvarno pobjednica Australian Opena. Osjećaj je bio čudesan.
Priznala je da je zbog igranja na Rod Laver Areni bila nervozna, ali da je "ostala mirna u važnim trenucima". Nagrada nisu samo pehar i posebni suvenir koji joj je uručio legendarni Mark Woodforde nego i Petrino ime i portret na zidu slavnih.
- Jedva čekam da se sljedeće godine vratim i vidim sebe pokraj svih tih velikih tenisača i tenisačica. Bit će nevjerojatno.
Što je sljedeće? Petra je rođena na dan osvajanja prvog hrvatskog Davis Cupa, što znači da je u prosincu navršila 16 godina i da će njezin juniorski staž imati još Grand Slamova. Ipak, nakon ovakve dominacije i sama želi napraviti korak više, odnosno skupljati pobjede i bodove na profesionalnim turnirima.
- Osjećam se dobro, sad imam samopouzdanje i jako me zanima kako ću se snaći na profesionalnoj razini, na kojoj ću sigurno igrati tijekom ove sezone. Htjela bih se okušati na jačim ITF turnirima, a tko zna, možda i na pokojem WTA turniru. Ovaj tjedan sam puno toga naučila o sebi, prije svega da se mogu nositi s pritiskom i velikim očekivanjima koja nosi status prve nositeljice. Dobro sam igrala u ključnim trenucima, što je za mene velika stvar. Jako sam uzbuđena zbog budućnosti.
