Marin Čilić je otpao, Željko Krajan je smijenjen, Ivo Karlović se vratio pa se ipak nije vratio, Nino Serdarušić ili Borna Gojo debitiraju, a Franko Škugor će ni kriv ni dužan glumiti izbornika… Ima tu još i puno manjih promjena, poput one da u paketu s Krajanom odlazi Lovro Zovko, a u stožer upada Antonio Veić, ali shvatili ste bit: tjedan dana prije početka obrane naslova u Davis Cupu, teniska je reprezentacija razbucana jer se više nije moglo pronaći famozni zajednički jezik.
Na prvu djeluje kao paradoks, još neviđen u hrvatskom sportu. Što dobije izbornik koji je postao svjetski prvak, igrao finale i godinama držao reprezentaciju u vrhu Svjetske skupine? Otkaz. A što dobije izbornica koja osam godina ne uspijeva izvući Fed Cup ekipu iz taloga Euroafričke zone? Mir i povjerenje. Kažemo, na prvu, jer to je dojam koji će u cijelom cirkusu izvući javnost. Prvenstveno zahvaljujući kriminalno lošem tajmingu u režiji Hrvatskog teniskog saveza.
Ivu Majoli, za početak, također čeka Krajanova sudbina. Predsjednica Nikolina Babić to ne želi ni potvrditi ni demantirati, ali iz drugih izvora doznajemo da će odluka koja već dugo ima i pokriće i savršeno zdravu logiku uskoro biti amenovana. Trebala je biti smijenjena još proljetos, nakon novog neuspjeha u Fed Cupu, ali Savez je odlučio zakočiti baš zbog toga što su mediji to najavili.
No sada je na dnevnom redu Krajan, čemu se prije tjedan dana nitko živ nije nadao. Nitko osim Saveza i samih igrača, koji su nesporazume s izbornikom držali daleko od očiju javnosti, na sporadičnim sastancima na turnirima i u WhatsApp grupama. I čekali doslovno zadnji mogući trenutak da mu se javno zahvale. Krajan je u Mariboru, gdje radi s Polonom Hercog, već počeo pakirati kofere za Madrid i spremao se za dolazak na jučerašnju press konferenciju, a onda dobio poziv iz Saveza i - košaricu. Sporazumni raskid ugovora potpisan je u subotu, premda će bivši izbornik umjesto “sporazumni” radije izabrati riječ “nametnuti”.
Na pitanje gdje je puklo, treba se vratiti u prošlost. Ovaj put nećemo ići preduboko, samo do rujna prošle godine i polufinala u Zadru, kada se u sastav vratio Mate Pavić. Krajan je tada načelno pristao na zahtjev iz Saveza da zakopa ratnu sjekiru s Pavićem, ali nekoliko dana kasnije promijenio ploču i došao s pričom da Matu u momčadi ne žele ostali igrači. Oni su ga, međutim, odmah demantirali i povjerenje je bilo nagrizeno čim su shvatili da jednu priču “prodaje” njima, a drugu ljudima u Savezu.
Povijesni uspjeh u Lilleu stišao je trzavice, ali one su se opet razbuktale krajem ljeta, kad je Krajanu dano na znanje da bez obzira na rezultat u Madridu neće dobiti financijski bonus - ni iz fonda igrača ni iz fonda Saveza. Tada je postalo jasno da je bivši, čekao se samo trenutak da mu to netko kaže.
Taj “netko” očito nije mogao biti Marin Čilić, po prirodi uvijek pomirljiv i susretljiv. Da se on nije povukao zbog ozljede, Krajan bi po svoj prilici otišao na kraju godine. Ovako, lavina se zakotrljala i progutala Varaždinca u najgori trenutak, na ukrcaju za Madrid.
Dok se ne pronađe novi čovjek, kormilo preuzima kapetan Škugor. Jer kad je već nova HTS-ova struja igračima omogućila autonomiju, nije neobično da su se riješili čovjeka kojega doživljavaju kao uljeza i izabrali “samoupravljanje”. Ali u jednome će se složiti svi - ovo se moglo i ljepše izvesti.