Ivan Cinkuš uvijek je spreman razgovarati, u svako doba dana i noći. Pritom je izuzetno zahvalan sugovornik. Kad smo ga nazvali u petak, taman nakon što je Roger Federer bukirao mjesto u svom 30. Grand Slam finalu, čime će se na Australian Openu reprizirati finale Wimbledona iz prošle godine, 37-godišnji Zagrepčanin ničim nije odavao da je njegov pulen Marin Čilić postigao fenomenalan uspjeh.
- Lijep je osjećaj, ali nema euforije, nema proslave. Kao što volim kazati, došli smo u Rim, ali htjeli bismo vidjeti Papu. Nakon pobjede nad Edmundom u četvrtak u hotel vratili tek u jedan sat iza ponoći, Marin je otišao na masažu i mislim da nije zaspao prije tri sata. Petak je bio posve normalan, otići ćemo na večeru, sve uobičajeno. Poslijepodne smo “trenkali” sat i pol, vrlo intenzivno, nema laganice. Danas (subota) će ipak biti malo lakši trening.
Ivan Cinkuš
Hyeon Chung omogućio je Federeru tek lakši trening, uništili su ga žuljevi na nogama kao Marina u Wimbledonu. Zato iz opreza pitamo, je li s Marinom sve u redu što se zdravlja tiče, makar je on to rekao još u četvrtak?
- Hahaha! Nema žuljeva, nema nikakvih problema. Gledao sam i ja ovaj meč, nisam ni skužio da Chungu nešto smeta. Jedino sam vidio da Federer igra prebrzo da bi Chung razvio svoju igru.
Federer će definitivno biti spreman za finale, bez obzira na to što ima jedan dan manje za pripremu. Ovo se u polufinalu teško može smatrati ozbiljnim mečom, ta trajalo je samo 62 minute.
- I da su igrali pet setova, smatram da to ne bi bio problem. Tenisači se brzo oporavljaju, pogotovo kad igraju navečer. Sasvim je druga stvar kad se igra danju, kad su velike vrućine ili kad je velika vlaga. Onda se taj umor može osjetiti.
Uostalom, sjetili smo se finala iz 2009. godine, jedinog naslova Rafaela Nadala na Australian Openu. U polufinalu je Nadal igrao pet sati i deset minuta protiv sunarodnjaka Fernanda Verdasca, bilo je to u petak, i svejedno je u finalu nadigrao odmornijeg Federera, također u pet setova. U novom maratonu koji je trajao četiri sata i 19 minuta.
Retern otvara prilike
Cinkuš se Čiliću pridružio u ožujku 2015. godine na poziv Gorana Ivaniševića, taman se vratio nakon angažmana u Kini. Otada je, zanimljivo, bio na licu mjesta kad je god Marin osvajao trofeje (Moskva 2015, Cincinnati i Basel 2016, Istanbul 2017). Poklopilo se da u blizini nije bilo Ivaniševića i kasnije Jonasa Björkmana. Slučajnost ili ne, prosudite sami. Cinkuš je od kraja prošle sezone jedini trener najboljem hrvatskom tenisaču, prvi se put nalazi u toj ulozi.
- Sve je isto, radim kao što sam radio dosad, u tom se smislu nije ništa promijenilo. Nova je tek činjenica da sam sâm, što mi daje određenu slobodu, radim ono što mislim da je najbolje za Marina, više razgovaramo, više vremena provodimo zajedno. S te je strane neke stvari lakše napraviti.
Marin je spominjao odličan rad u “off-sezoni” u Zagrebu. Kako on voli reći, posvetili su se nekim detaljima u igri i očito je da ništa nije slučajno, inače se ne bi dogodila ova eksplozija u Melbourneu. Ako se ždrijeb u Wimbledonu prošle godine rastvarao sam od sebe (ranija ispadanja Nadala i Andyja Murraya), ovoga je puta bilo drugačije. Pobjeda nad Nadalom, prvim tenisačem svijeta, u četvrtfinalu bila je potvrda toga za kakav je tenis sposoban Čilić.
- Istina je da se jako dobro radilo u Zagrebu. Kao što je Marin odigrao dobar turnir u Indiji, sve osim jednog seta protiv Gillesa Simona. Ali ako govorimo o nekim promjenama ili novitetima, možda češće koristimo videoanalizu, i to da bismo utvrdili razmišljamo li slično u vezi s nekim stvarima. Ja na tribini, on na terenu. Razgovaramo prije svega o reternu, o servisu. Nije to ništa posebno, malo smo smanjili priču i ubacili više videa. Kontinuirani je rad vrlo važan, mi smo uočili neke nedostatke prije negoli smo počeli s pripremama. Kad Marin vjeruje u ono što radi, onda je sve lakše.
Rezultati se vide, igra je impresivna, pogotovo protiv Nadala. Prva pobjeda od 2009. godine, druga uopće protiv jednog od najvećih svih vremena.
- Svi smo zadovoljni igrom, dosta dobro završava poene, uvijek ide prema lopti i nastoji biti agresivan. Usto je popravio retern, puno više loptica vraća u teren i otvara si prilike. Pronašao je ritam i tempo koji mu pašu, ne odustaje. Čak i da je izgubio od Nadala, ja mu ne bih imao što prigovoriti. Ostao je čvrst unatoč zaostatku, bio je maksimalno unutra.
Nadal je pao, može li Federer? Malo se igrača može pohvaliti da je na istom turniru, pogotovo na Grand Slam turniru, pobijedilo dva apsolutna velikana, rekordera po broju Grand Slam naslova (Federer 19, Nadal 16). Kako pobijediti 36-godišnjeg Švicarca, postoji li recept?
Treba biti hladne glave
- Mislim da ne smijemo gledati kako ga pobijediti. Marin se mora fokusirati samo na sebe i ono što mora raditi od prvog poena. Marin i Roger trenirali su ovdje u Melbourneu, odigrali su jedan vrlo ozbiljan set, jako dobar, čvrst set. Ključne će biti noge, kako doći što brže na svaku loptu i pripremiti se da završiš poen nakon prvog-drugog udarca. Ako mu daš lakšu loptu, odmah će te pojesti. Kao što je to i Nadal radio. Jasno je da se mora riskirati, nema neke druge filozofije.
Pretpostavljamo da Marina ne muče ožiljci iz finala Wimbledona. Tamo nije bio fizički spreman zbog krvavog i dubokog žulja na stopalu, kasnije se nadovezala ozljeda mišića.
- Ma, Wimbledon je nešto sasvim drugo, nema veze s ovim. I nećemo se opterećivati time. U nedjelju mora biti hladne glave, ali maksimalno napaljen, raditi sve ono što je radio u prethodnih šest mečeva.
Dva Grand Slam finala u razmaku od šest mjeseci sjajna su stvar, malo se tko može time pohvaliti.
- Fenomenalna stvar. Meni je kao treneru to dokaz da dobro funkcioniramo zajedno, a to je velik plus.
Dugačka je sezona
Marinu onda ne treba “veliko ime” za trenera, što je spomenuo medijima sredinom prosinca u Zagrebu nakon što je otpustio Jonasa Björkmana i odlučio u sezonu ući samo s vama, ali tragajući za nekim tko bi zadovoljio te kriterije.
- To ja ne znam. Zasad je ovako dobro. Općenito je kod trenera najvažnije da je maksimalno posvećen igraču; ako je tako, rezultati će doći sami po sebi. Sezona je duga, svi to znamo, puno je turnira, puno gradova, puno zemalja. Sve je to skupa teško izdržati. Ono što je krucijalno za igru na turnirima jest kako odradiš pripreme između dviju sezona i kako koristiš malo veće stanke između turnira. Na samom je turniru trenerova uloga tek simbolična.
Osvoji li Marin Australian Open, s drugim Grand Slam naslovom postat će najuspješniji hrvatski tenisač svih vremena, prestići će Gorana Ivaniševića.
- Kao trener uopće ne gledam tko će koga stići. To su više stvari za medije, oni se vole time igrati i uspoređivati tko je bolji ili uspješniji. Mene samo zanima kako će on što bolje odigrati to finale, a te će stvari doći s vremenom, same od sebe.