Nikada tenisač s većom reputacijom i kolekcijom trofeja nije zaigrao u Hrvatskoj kao što će to biti u subotu i nedjelju kad Novak Đoković u Zadru nastupi na Adria Touru. U redu, Adria Tour je humanitarno-ekshibicijskog karaktera, ne igra se za bodove i ne igra se za novac (ukoliko ne računamo da će osvojena svota biti donirana), ali gore navedena činjenica ostaje. Da će biti kompetitivno, moglo se već vidjeti proteklog vikenda u Beogradu, koji je osvojio Dominic Thiem.
Đoković je u Zadar došao kao prvi tenisač svijeta i vlasnik 17 Grand Slam titula, a Zadar će postati četvrti grad u Hrvatskoj u kojemu je 33-godišnji Beograđanin igrao tenis i prvi nakon Splita 2010. godine. U srpnju te godine Đoković je kao drugi igrač na ljestvici i tada već Grand Slam pobjednik (Australian Open 2008.) predvodio Srbiju u glatkoj pobjedi (4:1) nad Hrvatskom u četvrtfinalu Davis Cupa, kojega će na kraju osvojiti protiv Francuske u Beogradu (3:2). Dvoboj se igrao u Spaladium Areni, Hrvatska je bila oslabljena za neigranje Marija Ančića i Ive Karlovića, pa se samo za tu priliku reaktivirao Ivan Ljubičić, no Srbija je bila na vrhuncu snage, uz Đokovića su bili Viktor Troicki, Janko Tipsarević i Nenad Zimonjić.
Ferrero je bio prejak
Atmosfera u Spaladium Areni kopnila je iz dana u dan, tribine nisu bile ni približno pune, kalkuliralo se s brojkama od pet do sedam tisuća gledatelja. Prvi dan je završio 1:1 (Đoković svladao Ljubičića, Čilić bolji od Troickog u tri seta), drugog dana su Tipsarević i Zimonjić uvjerljivo nadigrali Čilića i Dodiga, trećeg je Đoković dovršio posao sa 6:3, 6:3, 6:2 protiv Čilića (u nevažnom meču Tipsarević je pobijedio Antonija Veića).
Ostali Đokovićevi nastupi u Hrvatskoj vezani su za Umag (4) i Zagreb (3) u razdoblju od 2004. do 2007. godine. Od toga su prva dva bila u Zagrebu u veljači 2004. godine na Futuresu kad je bio 16-godišnjak. Na prvom je kroz kvalifikacije došao do polufinala (Jeroen Masson), na drugom je izgubio u 2. kolu (Ivo Klec). Ranking mu je tada bio 671. i 663. mjesto, a već u ljeto iste godine kad se pojavio u Umagu na ATP Touru dosegao je 368. poziciju.
Etiketu jednog od najtalentiranijih tinejdžera opravdao je prolaskom kvalifikacija i debijem na ATP Touru, no etablirani zemljaš Filippo Volandri je u 1. kolu bio prejak za Srbina. Godinu dana kasnije Đoković se vratio u Umag kao član Top 100 (97) i zapeo u 2. kolu protiv Juana Carlosa Ferrera, koji je dvije godine ranije bio broj 1 i osvajač Roland Garrosa.
Navratio kao gledatelj
Nakon što je u Hrvatskoj debitirao na ATP Touru, Đoković je 2006. u veljači u Zagrebu igrao u svom prvom polufinalu. Na PBZ Zagreb Indoorsu je svladao Robina Vika, Radeka Štepaneka i Iliju Bozoljca, te u tri seta izgubio od Ivana Ljubičića, koji će turnir i osvojiti. Ljeto je opet bilo rezervirano za Umag, kamo je došao iz Amersfoorta ovjenčan prvom titulom u karijeri i najboljim renkingom (28). Izgledalo je da će otići do kraja i u Stella Marisu nakon što je u polufinalu svladao Carlosa Moyu, ali vrtoglavica i slabost u tie-breaku prvog seta natjerali su ga na predaju finala Stanu Wawrinki.
Rapidan uzlet prema svjetskom vrhu značio je i pažljivije biranje turnira, te će Đoković još samo jednom zaigrati u Umagu. Bilo je to 2007. godine kad je već bio 3. na svijetu i prvi nositelj našeg turnira. Na startu se lako riješio Pabla Andujara, a onda je uslijedila senzacija i eliminacija u 2. kolu od Viktora Troickog, tada tek 176. na rang-listi. Događa se i najboljima, povremeno.
Đoković je, doduše, još jednom svratio u Umag. Bilo je to prije pet godina, prekinuo je tradicionalni godišnji odmor na Jadranu da bi iznenadio sve dolaskom na finale (Thiem - Sousa) u ulozi gledatelja.