Javnost voli “čokolino pobjednike”, klince i klinke koji svoj talent rano uspiju materijalizirati velikim uspjesima. Volimo priče o još jednom čudu, o nečem “nikad viđenom”, pa makar to čudo zaboravili za tri dana. Nema veze, jer doći će novo. Sportaše kojima treba duže da bi pokazali sve što mogu, one koji su možda mogli biti i veći nego što jesu da su imali potrebnu logistiku za uspjeh, itekako smo spremni podcjenjivati i prepoznamo ih tek kad nas “natjeraju” na to. I kad nam se svojim trajanjem nametnu toliko da ih ne možemo ne cijeniti.

Ivo Karlović je jedan od ovih drugih. Jedan od “ma, nije loš, ali nije to - to”. Da bi vrijeme, i Ivo Karlović, dokazali da to je - to. Usprkos svih prognoza, i svih ograničavajućih faktora.
I danas ima onih koji će reći “on ima samo servis”, ali ima i onih koji u 21. stoljeću misle da je Zemlja ravna ploča. Nisu bitni. Ni jedni ni drugi.

Ivo Karlović se odavno ne mora zamarati s time tko što misli, dovoljno mu je pogledati unatrag i može se sam sebi nakloniti do poda. Svaka čast majstore. Za sve.

A za sve one koji ne vide “samo servis” sjajna je stvar da je još tu, s 41 godinom na leđima. Doduše, sad svaki meč može biti i posljednji, ili je bio, pogotovo u vrijeme kad nam pandemija koronavirusa diktira što ćemo raditi i gdje smijemo biti sutra. I preksutra… I tenis je već mjesecima u svojevrsnoj karanteni, uz nekoliko iznimaka posljednjih tjedana, ali Dr. Ivo će priznati da mu to i nije teško palo. Svatko tko radi posao koji ga u normalnim vremenima drži daleko od obitelji i vlastitog doma lako će se prepoznati u tome.

- Moram priznati da mi baš i nije falio tenis. Lijepo mi je kod kuće s obitelji. Dobili smo puno vremena i mogli smo raditi brojne stvari koje inače ne bismo mogli.
Život s maskama i život na distanci od drugih ljudi bila je i njegova svakodnevica proteklih mjeseci na Floridi.

- Nakon nekog vremena ljudi su se vratili relativno normalnom životu, ali osjeća se nesigurnost u ljudskim kontaktima.
Onima koji su uspjeli u tenisu, baš kao i u bilo kojem drugom poslu, pandemija nije ugrozila egzistenciju, ali puno je tenisača i tenisačica koji su daleko od tog statusa. Što vi mislite o nastojanjima da im se financijski pomogne? Dobra ideja, populizam bez jasnih kriterija ili nešto treće?

- Mislim da je nekim tenisačima definitivno potrebna financijska pomoć. I meni osobno je jako lijepo vidjeti solidarnost tenisača pri vrhu da pomognu manje blagoslovljenim kolegama.

Nisam znao za bolje

Što biste vi savjetovali nekom sličnom sebi na početku karijere, nekome tko nije “otkriven” kao klinac, koji nema posloženo sve oko sebe?

- U mom slučaju veliku ulogu je odigrala moja ustrajnost i volja za treningom u mlađim danima. Nisam imao dobre uvjete, često ni prilike za treniranje, ali sam se borio na sve načine da napredujem koliko je moguće. U tenisu je ponekad potrebno biti nerealan i ustrajati bez obzira na sve.

Pita li vas netko od mladih za savjet, pristupite li nekad i sami nekom mladom i savjetujete mu nešto?
- Pa pita me dosta mladih igrača s kojima treniram za savjet. Pogotovo u Americi gdje su ljudi općenito otvoreniji za dobivanje savjeta.

Kad bi vam jednog dana sin rekao “želim se posvetiti tenisu” vaša reakcija bi bila…
- Ako bi odlučio na to bio bih mu podrška. Zato što znam da bi mu bio lakši put nego meni. Kad bi morao prolaziti sve kroz što sam ja prolazio rekao bih mu da se ne isplati.

GETTY IMAGES

Što je vama bilo najteže dok ste se probijali? Koliko je bilo teško biti “sam svoj majstor” ne samo kad je tenis u pitanju, nego i bezbroj životnih stvari - gdje jesti, kako organizirati putovanja, usamljenost…

- Olakotna stvar u mome probijanju u svjetski tenis je to što nisam znao za ništa bolje. U tom trenutku mi je sve to bilo normalno. Nisam znao za ništa osim najosnovnijih životnih potreba. Danas ponekad razmišljam o tom svom putu. Nenormalno!
Jeste li ostvarili većinu onoga što ste željeli kad ste ušli tenis? Je li ispalo i bolje od očekivanja?

- Mislim da nitko nije očekivao da ću dogurati do Top 100, a kamoli do 14. mjesta i skoro 20 godina profesionalne karijere.
Mislite li da je teže bilo nekad ili sad se probiti u sportu općenito, proći te godine dok se razvijaš i kao osoba i kao igrač? Danas je sve dostupno (internet, mobiteli, lakša organizacija putovanja…), nekad puno toga nije bilo.

- Danas je logistika puno bolja. Od organizacije putovanja do taktike na terenu. Puno informacija se može dobiti i na YouTubeu. Djeca od mlađe dobi treniraju kvalitetnije. Tako da je s jedne strane danas lakše posložiti stvari i doći do određenog nivoa tenisa, ali s druge strane, svima je lakše, pa to stvara veću konkurenciju, odnosno postoji puno više boljih tenisača nego prije.

Prilagođavanje igraču

Možete li se zamisliti kao trener, je li ti to uopće opcija ili se ne vidite u tenisu nakon igračke karijere?
- Mislim da ću definitivno ostati u tenisu. U kojoj mjeri to je već pitanje. Ovisi gdje odlučim provoditi većinu vremena nakon karijere. Naravno zanimaju me i druge stvari tako da se nadam da ću imati vremena za usavršavanje u njima.

Što je po vama najbitnije što mora znati i kako se ponašati trener?
- Najvažnije je prilagoditi se pojedinom igraču. Odnosno shvatiti na koji način igrač najlakše upija savjete. Tenis je individualan sport gdje je razina stresa poprilično visoka i frekventna. Mnoštvo stresnih situacija stvara tvrdoglave osobe. Tako da nije lako doprijeti do tenisača.

Jeste li vi ikad preskakali treninge jer vam se baš nije treniralo taj dan ili dane?
- U mlađim danima nikad. Sad sve više.
Kako izgleda vaš “normalni dan”? Logično je da s godinama svatko mora raditi više na fizičkoj pripremi, kako to izgleda kod vas?

Iz Zagreba na more

- Tijekom korone moj normalni dan izgleda puno drugačije nego normalni dan prije korone. Prije korone bi izgledao, ako nisam na turniru, u 7.30 doručak, vožnja kćeri u školu, trening, igranje sa sinom, ručak, po kćer u školu, vožnja kćeri na neku od aktivnosti, navečer zezancija s familijom i nakon što klinci zaspu otišao bi odraditi trening u teretani. Spavanje oko 2 ujutro.
Gdje planirate život nakon igračke karijere? Možete li uopće zamisliti da se vratite živjeti u Hrvatsku ili da kombinirate Hrvatsku i SAD?

- Hrvatska je predivna zemlja i bez obzira na to što ljudi kažu kvaliteta života je dobra. Sigurno ću provoditi dio godine u Hrvatskoj. Kako sada stvari stoje najvjerojatnije u omjeru osam mjeseci u SAD-u i četiri u Hrvatskoj.
Što se dogodilo s idejom o teniskoj akademiji koju ste prije 10-tak godina željeli realizirati u Zagrebu? Imate li i dalje želju za tako nečim, ali možda u SAD-u ili ste potpuno odustali?

- Vidjet ćemo nakon karijere.
Prije nekoliko dana je s obitelji došao u Hrvatsku, proveli su nekoliko dana u svom Zagrebu i onda se uputili na more.
A tenis? Planovi do kraja sezone?
- Nisam jos odlučio hoću li ići na US Open u slučaju da se igra. Ima još više od mjesec dana do tada. Vidjet ćemo što će biti.