Bio je to sjajan vikend za hrvatski tenis. Jedan od najboljih tenisača svijeta Andre Agassi posjetio je Umag, Ivo Karlović osvojio je Newport, a onda je kao šlag na to sve stigla i fantastična pobjeda naših tenisača u Davis Cupu protiv Amerikanaca.
Goran Ivanišević sve te rezultate pratio je iz Umaga i - guštao.
- Marina nisam gledao u nedjelju, ali gledao sam parove i to je bila rapsodija. Pogotovo nakon onog poraza od Socka, koji je za mene neprihvatljiv. Ni sunce, ni sjene, ni odskakanje, ništa nije opravdanje. Jack Sock je za mene treća liga za Marinov tenis i on taj meč mora dobiti. Ali, drago mi je što se uspio naći u parovima - započeo je Goran priču o sjajnom teniskom vikendu.
Dodo - doktor parova
Subota mu je bila mnogo šokantnija nego nedjelja.
- Da, onaj povratak u nedjelju me nije toliko iznenadio koliko onaj u subotu. To je bilo neopisivo, gubiti 0:2 i dobiti Bryane uz onakvu igru na njihovom terenu. Nakon 0:2 stvarno nisam mislio da ćemo dobiti. S Marinom sam tri godine i nikad nije ovako igrao parove, niti će ikad igrati. Odigrao je, kako ja to volim reći, perfektan singl u paru. On nije specijalist za parove, niti je strašan igrač u parovima, ali je odigrao perfektan singl uz doktora parova Dodu, i kad se to spoji onda je to nepobjediva kombinacija. To se može desiti par puta u godini i hvala Bogu desilo se u subotu i onda su Bryani izgledali kao da su prvi put igrali parove, a ne kao da su najbolji par svih vremena u tenisu.
A onda je stigla i čudesna nedjelja.
- Taj dan me ne čudi. Nakon 2-2 gledao sam Bornu, igrao je zrelije, bolje, rutinirano. Ima 19 godina i onako rutinski odigrati kao da je već odigrao 100 takvih mečeva... To su mečevi koji te ili dignu u nebesa ili si zapečaćen. Nije to lako igrati, ali sam znao da je gore Socku jer prvi dan je izvukao i sad su svi očekivali da mora dobiti, a mečevi koje “moraš dobiti” su najgori mečevi.
U polufinalu nam dolaze Francuzi.
- Oni su u većem problemu nego mi, jer uz toliko sjajnih igrača ne znaju koga staviti da igra. Dovesti li Simona kojeg Marin ne može dobiti, ili Gasqueta, Tsongu, Herberta... Nema mjesta za toliko igrača koliko ih oni imaju. Kod nas je super što imamo tu mladu ekipu. Mislim da će u sljedećim godinama tu mladu ekipu preuzeti Borna sa Škugorom, Delićem, Serdarušićem, s mladim momcima koji dolaze. Budućnost nam je tu, imamo toga, ali idemo završiti ovu godinu.
I probati ponoviti 2005. kada je Goran sa svojom ekipom na putu do ‘salatare’ isto pobijedio Amerikance. Tada su igrali Agassi, Roddick, braća Bryan...
- Ne znam ponavlja li se povijest, ali nadam se. Francuzi su super za gledati, bit će to teniski spektakl, a ova pobjeda protiv Amerikanaca daje nadu da ova generacija s Čilićem kao predvodnikom može osvojiti Davis Cup.
Koju podlogu biste sugerirali za Francuze?
- Iskreno, ono što je najbolje nama, a ne ono što je najgore njima, jer njima je sve dobro. A nama je najbolja tvrda podloga, pogotovo poslije US Opena, jer to se igra tjedan poslije New Yorka. Hoćemo li igrati vani ili unutra, svejedno. Definitivno mora biti beton, neki polubrz.
Trebamo jako bučnu publiku
Kad biste vi birali grad...
- To je dobro pitanje, jer uglavnom kad smo igrali doma ne znam gdje je bilo gore. Svaki grad što smo igrali, mislio sam da igramo u gostima. Iskreno, na posljednja dva odlična Davis Cupa kojih sesjećam bila je odlična atmosfera bio je Split, protiv Rumunjske i Rusije. Poslije toga ne zna se gdje je bilo tmurnije.
A po Goranu će atmosfera biti ključna.
- Ovo je veliki meč, velika stvar, prilika za vidjeti velike igrače i tkogod bio domaćin, neće požaliti, jer će dobiti teniski spektakl. Ovaj meč treba publiku, i to dobru, jaku, bučnu Davis Cup publiku. Znam da ITF diktira da mora biti dvorana od 7.000 ljudi i to je po meni katastrofa, jer ti možeš igrati samo u nekoliko gradova i manji gradovi nemaju šanse vidjeti velike igrače, a u njima bi mogla biti bolja atmosfera. Gdje će biti, Split, Zadar ili Zagreb. meni je sasvim svejedno, samo da se dobije i da publika bude dobra, jer će igrati jako važnu ulogu. To su sve mečevi li-la i ludilo publike će odlučivati.
Možda na nekom nogometnom stadionu kako su to prije dvije godine učinili Francuzi u Lilleu?
- Zašto ne? Može na Poljudu, Starom placu, Kranjčevićevoj... Ma, bilo gdje, samo da bude dobra atmosfera.