U Međugorju, rodnom mjestu teniskog šampiona Marina Čilića puno prije početka nitko nije sumnjao u ishod finalnog meča US Opena. Ovdje Japancu Nishikoriju nitko nije davao niti promil šansi. - Ne brinemo se ništa jer Marin večeras sigurno pobjeđuje, govorio nam je Blaž, majstor na roštilju kojeg smo zatekli pred kućom Čilićevih.
U ponedjeljak navečer ovdje je bilo kao na svadbi. Marinov otac Zdenko sve je spremio za oko tristotinjak gostiju koliko ih je došlo da zajedno gledaju meč iz Flushing Meadowsa. - Malo sam nervozan, ali Marin se javio iz New Yorka i on je nas smirivao. Kazao je da Mile (najmlađi brat, op.a.) drži stvari pod kontrolom i da će sve biti u redu, otkrio nam je Zdenko Čilić.
Dok su dva Čilića bili u New Yorku, druga dvojica braće Goran i Vinko s obitelji su u Međugorju, kao i Marinova mama Koviljka, koja se jedina držala daleko od medija. Čilićevi su već danima pod pritiskom novinara, a ove večeri iz njegova su dvorišta izravno se javljale televizijske ekipe. Od ranog je jutra tu bila čitava bulumenta novinara.
S velikim nestrpljenjm čekao se početak TV prijenosa. U novoj kući Čilićevih veliko platno i projektor bili su spremni, cijelo prizemlje bilo je rezervirano za gledanje meča. Nije manjkalo ića i pića, a atmosfera je bila užarena do kraja. Još kad je meč krenuo u potpunoj dominaciji Marina Čilića bila je to najava velike fešte. Pjesma i skandiranje trajali su bez prestanka.
Vatreno je bilo i po kafićima u Međugorju. Palile su se bengalke za vatromet, veliko slavlje počelo je puno prije nego što su i najveći optimisti mogli se nadati: To majstore!, pjevalo se sjajnom Marinu: "Ooooo, Marin je šampion." I Japanac je dobio pozdrav u stihu: "A sad adio, i tko zna gdje i tko zna kad..."
Luda je proslava mogla početi. Luđi će biti samo doček Marina u njegovom Međugorju i Hercegovini. Kamen, krš, maslina, vino, ganga, Neretva, sve to ima zemlja ta, Hercegovina... Ima i Marina Čilića!