Majka Novaka Đokovića Dijana Đoković otkrila je u velikom razgovoru za srpski 'Blic' dosad nepoznate detalje iz života najboljeg tenisača svijeta, osvajača 16 Grand Slam turnira i jednog od najboljih tenisača svih vremena.
"Jelena Genčić nam je prva rekla da takav talent nije vidjela još od Monike Seleš. Ali moj suprug je htio čuti još neka mišljenja. I sva su bila ista - svi su rekli da je Nole nevjerovatan talent za tenis. Bilo mi je nerealno da bi mogao postati broj jedan, ali kada je u juniorskoj konkurenciji počeo osvati turnire, pomislila sam da je i to moguće. Kada je Novak napunio 12 godina, Jelena Genčić nam je kazala kako ga ona više ne može trenirati jer ju je 'prerastao'. S 13 godina smo ga morali negdje poslati. Najprije su nam govorili da ga vodimo u Ameriku, ali mi smo mislili: 'Nema šanse, daleko je! Mali je!'. Sva sreća pa je otišao kod Nikole Pilića u Njemačku. Mada i to je bilo teško, jer nismo imali novce, vize. Bile su sankcije. Nisam ga vidjela dva ili tri mjeseca kada je prvi put otišao", priča mama Đoković i otkriva kako je Nole na trnovitom putu do uspjeha zamalo odustao od tenisa.
"S 11 godina se dvoumio da li da se nastavi baviti tenisom ili ne. Razgovarali smo i na kraju je on, onako samouvjereno, rekao je da hoće nastaviti s treninzima. Mi smo mu rekli da ćemo biti uz njega i da ćemo mu pružiti sve što možemo. Tako je i bilo. Ali bila je to velika klackalica. Imao je problema u školi. U školi nisu razumjeli koliki je on talent. On je od petog razreda išao izvanredno u školu. I kad smo ga upisali u Sportsku gimnaziju, oni su nam rekli da ćemo ga upropastiti, da će ostati neuk i nepismen. Govorila sam im da ne brinu i da se to neće desiti, kao što i vidimo i nije, samo su mu trebali pomoći da završi. Na polugodištu su me zvali na disciplinsku komisiju. Ponijela sam isječke iz novina da im pokažem šta je sve osvojio, gdje je bio, šta je radio. Tako smo se isposvađali tamo, da sam izašla razočarana i bijesna jer uopće nisu imali razumijevanja", ispričala je mama Đoković u suzama i otkrila što se dogodilo:
"Rekla sam im: Razumijete li vi da ako on sada sjedne u tu vašu drvenu klupu, od njega neće biti ništa! Dajte da polaže izvanredno kao i do sada' I nisu htjeli. Na kraju smo dobili ispisnicu. Pa smo predlagali da ispite polaže preko interneta, ali nisu ni to htjeli čuti. Kada su mi dali ispisnicu, kazala sam im: 'Molim vas, nemojte nikome reći da ste vi Sportska gimnazija, vi niste ni S od Sportske gimnazije! Nakon toga smo ga upisali u drugu školu. I eto..." priča Dijana Đoković i zaključuje kako je jedna od najvećih sportskih priča uopće zapravo počela u siromaštvu.
"I financije su bile problem. Trudili smo se da on ima najbolje uvjete, da ne osjeti da se nema. Jer je bilo situacija kada zaista nismo imali, kada smo morali posuđivati. Mi smo njemu davali nešto što nismo imali pa smo poslije radili i vraćali".