MARIN ČILIĆ ISPISUJE NOVE STRANICE TENISKE POVIJESTI Međugorac je u prilici postati mali dio 'izvanzemaljske petorke'

Ulaskom u finale Australian Opena Marin Čilić ušao je u drugo finale od posljednja tri Grand Slama, ali i u odabrano društvo tenisača koji su od 1968. godine (od uspostavljanja Open ere) igrali finale na najmanje tri različita Grand Slam turnira.

Takvih tenisača je ukupno 27 u ovih 50 godina, deset od tih 27 bilo je u finalu na sva četiri, a petorica su i osvajala sva četiri najveća turnira. Marinova se finala znaju, US Open 2014, gdje je bio i pobjednik, Wimbledon 2017, gdje ga je, uz bolne žuljeve i ozljedu mišića noge, zaustavio Roger Federer, te sada u Melbourneu.

No, još je možda dojmljivije naglasiti da se Marin trećim različitim Grand Slam finalom ušuljao u elitno društvo aktivnih tenisača kojima je to pošlo za rukom. Možda neće zvučati kao nešto posebno da je šesti takav, ali zapravo je to izniman doseg kada se malo zagrebe ispod golih brojki i sve se malo pomnije analizira. Jer oni koji su to uspjeli su Velika četvorka - Roger Federer, Rafael Nadal, Novak Đoković i Andy Murray - plus pridruženi član Stan Wawrinka. Dakle, tog je kruga novi dio i Marin Čilić.

Impresivan pothvat

Posljednji koji je nešto tako uspio bio je Lleyton Hewitt, pobjednik Wimbledona (2002) i US Opena (2001), a finalist Australian Opena (2005).

Čilićev pothvat impresivan je također iz razloga što je, recimo, od 2003. (otkako je Roger Federer u Wimbledonu osvojio prvi Grand Slam naslov) odigrano 58 Grand Slam turnira i u samo četiri (US Open 2003. Roddick - Ferrero; Roland Garros 2004. Gaudio - Coria; Australian Open 2005. Safin - Hewitt, US Open 2014. Čilić - Nishikori) nije igrao netko od spomenute petorke.

Pri tome su, dakle od mogućih 54, osvojili čak 53 (Federer 19, Nadal 16, Đoković 12, Murray i Wawrinka po 3) Grand Slam titule. Jedini slučaj kada je netko od Velike četvorke + Wawrinka bio u finalu, a da nije osvojio titulu zbio se na US Openu 2009. kada je Juan Manuel Del Potro pobijedio Federera.

Strašna dominacija

U tom razdoblju (govorimo, dakle, od Wimbledona 2003) neko od 58 Grand Slam finala osim spomenute petorke igrao je još 19 različitih tenisača. Od tih 19 čak ih je 14 igralo “tek” jedno finale, a višestruki finalisti su Andy Roddick (5), Marat Safin (2), Lleyton Hewitt (2), Robin Söderling (2) i - Marin Čilić (3). Dakle, izuzmemo li “izvanzemaljsku petorku”, koja je toliko dominantna da jedva išta prepušta nekome izvan svog kruga, jedino je Amerikanac Roddick izborio više Grand Slam finala od našeg tenisača u posljednjih 15 godina. I baš to što su takvi slučajevi raritetni čini Čilićev uspjeh u Melbourneu još većim i značajnijim.

A može postati još već u nedjelju. Eventualnim osvajanjem Australian Open postat će jedini višestruki Grand Slam pobjednik u posljednjih 16 godina, izuzev, jasno, Federera, Nadala, Đokovića, Murraya i Wawrinke. A biti barem jednim dijelom u društvu jedne od najboljih i najdominantnijih generacija u povijesti tenisa, uistinu nije mala stvar.

Suvišno je, pak, naglašavati da Marin u nedjelju ima priliku postati i prvi hrvatski višestruki Grand Slam pobjednik, s obzirom na to da titule osim njega, barem kada je o pojedinačnoj konkurenciji riječ, posjeduju još samo Goran Ivanišević i Iva Majoli.