Marin Čilić ostavio je najlošiju sezonu u karijeri iza sebe, s porazom od Stana Wawrinke u 2. kolu Masters 1000 turnira u pariškom Bercyju odlučio je zatvoriti ovo poglavlje. Doduše, ne svojom voljom i teška srca, jer neće ga biti u sastavu reprezentacije Hrvatske na Davis Cup finalu u Madridu (od 18. do 24. studenog), kamo izabranici Željka Krajana dolaze kao branitelji naslova.
Ipak, ozljeda desnog koljena postala je nesnosna, postojala je mogućnost da i ranije prekine sezonu te ode na operaciju. Naposljetku je u dogovoru sa specijalistima za ovu vrstu ozljede izabrao regeneraciju hrskavice PRP metodom. Riječ je o terapiji plazmom obogaćenom trombocitima.
Tetiva stvara probleme
Marinov je problem tetiva, koja se s vremena na vrijeme upali i stvara bol, posebno nakon duljeg perioda igranja na tvrdoj podlozi. Ovoj se terapiji podvrgnuo i na kraju prošle godine, nakon završetka finala Davis Cupa u Lilleu, ali vrijeme za rehabilitaciju bilo je prekratko. Kao što bi i sada bilo prekratko da je takav kakav jest odlučio igrati u Madridu. Izgubio bi dva ključna tjedna u procesu oporavka.
- Evo me u Monte Carlu, obavljam još posljednje preglede i vjerojatno ću za koji dan početi s terapijom - rekao je Marin u uvodu.
- Od sredine prošle godine natežem se s koljenom, a sada se, nakon US Opena, pojavila prilično velika bol. Razmišljao sam i o artroskopiji. Za ovo treba vremena, najmanje tri tjedna za oporavak, a lani nisam imao taj luksuz. Pripreme sam započeo ranije, a bol se pojavila već u Australiji, za vrijeme Australian Opena. Čak sam bio blizu predaje meča Robertu Bautisti Agutu u osmini finala.
A to bi uistinu bio presedan u njegovu slučaju jer nijedan od 771 meča koje je odigrao od početka karijere nije predao. To je ono čime se posebno ponosi, kao i podatkom da je pred kraj godine iako je bila skromna (omjer 22-19) uspio probiti granicu od 500 pobjeda (502-271), što je privilegij doista rijetkih.
Karloviću odgovara Madrid, sposoban je iznenaditi
Marinovo odustajanje od Madrida iznenađenje je za javnost, ali ne i za suigrače u reprezentaciji.
- Najavio sam ekipi nakon US Opena da sam u problemu i da bi se to moglo dogoditi. Mi smo u stalnom kontaktu, sve se zna. Sada nakon pregleda u Monte Carlu sve sam obavijestio da nisam u stanju igrati.
Žao mu je, ali tako to ide. Zamjena će biti Ivo Karlović, a to je iznenađenje. Sa 40 godina, eto ga opet u reprezentaciji.
- Ivo je također imao zdravstvenih problema u posljednje vrijeme i to je utjecalo na njegove rezultate. Ne smijemo zaboraviti da je on u Madridu uvijek igrao dobro, kako prije, kad se igralo u dvorani, tako i na zemlji, jer njegovu tenisu odgovara nadmorska visina, servis mu je još opasniji. Mislim da je on u stanju pripremiti neko iznenađenje. Da nam je skupina najteža, nije tajna. Španjolska je ukupno prvi favorit, ja bih rekao da je Rusija odmah do nje, ali uz malo sreće Hrvatska može proći dalje i napraviti dobar rezultat.
- Ta tetiva konstantno mi stvara problem i dugo se vrtim u začaranom krugu. Na žalost, još ne postoji pravo medicinsko rješenje koje bi sportašima produljilo karijeru, nego se ovako krpam. Ne smijem raditi sve, ne smijem raditi premalo. Prošle sam godine požurio s povratkom, a posljedica je bila upala na drugom mjestu. I kad završim s ovim, opet me čeka isto. Morat ću paziti na svakom koraku.
Ščepao me veliki umor
Koljeno na stranu, ne sumnjamo da je značajno utjecalo na njegove igre i rezultate, ali ne može samo koljeno tenisača tog kalibra baciti sa sedmog na 39. mjesto u samo godinu dana. Što se još dogodilo, gdje je zapelo? Početak 2019. godine i nije bio tako kritičan, osmina finala Australian Opena bila je solidan zalet. Istina, nakon toga je otkazao Rotterdam i Dubai.
- Nekoliko je stvari odredilo ovakvu, lošu sezonu. Rekao bih da je posljednjih četiri, pet godina bilo prilično intenzivno i dogodilo se da me usred sezone, tamo negdje od travnja, ščepao baš velik umor. Osjećao sam se baš potrošeno, bez imalo energije. Počeo sam manje trenirati i u takvom ritmu forma je kaskala, samopouzdanje je palo. Pao sam na poneki bljesak, ali većinu mečeva sam odigrao ispod prosjeka na koji sam navikao. Frustracija je bila sve veća, emocionalno sam se ispraznio. Ne znam, možda sam preforsirao tijelo, očito sam platio danak stalnog igranja na visokoj razini i kad sam počeo padati, skroz sam pao. Opet, nije sve ni do mene. Drugi tenisači dolaze, mlađi tenisači. Razlike u vrhunskom tenisu su minimalne i ako nisi sto posto spreman, teško se održati. Koliko god sezona bila loša, imao sam osjećaj da mi malo nedostaje da se podignem, jedna ili dvije pobjede. Prave pobjede, a to je nešto što mi je izmicalo.
Wayne dolazi u Zagreb
I kakvu je pouku izvukao? Neće biti lako sa 39. mjesta ponovo među elitu, iako takvih primjera, pa i drastičnijih ima koliko hoćeš. Uostalom, Andy Murray se s metalnim kukom vraća, osvojio je turnir u Antwerpenu, pa zašto ne bi Čilić s načetim koljenom?
- Svakako ću smanjiti očekivanja. Vjerojatno sam se u prošlim sezonama previše opteretio, pričao sam i o želji da dođem na broj jedan kad sam bio treći na rang-listi, pričao sam o osvajanju Grand Slam turnira, a nisam bio daleko s dva finala, jednim u Wimbledonu, jednim na Australian Openu. Sve me to nesvjesno trošilo i zato je pametnije u ovoj situaciji smanjiti očekivanja, bit će lakše graditi.
Beba stiže sredinom veljače
Nakon što je u Šangaju ispao u 1. kolu od Alberta Ramosa Vinolasa, Marin Čilić se fotografirao pokraj dječjih kolica i poslao poruku da će uskoro postati otac.
- Novi korak u mom životu, Kike i ja smo sretni, veselimo se. Kad smo saznali da je trudna, čak i nisam bio toliko ushićen, nije me preplavio osjećaj, ali kako vrijeme odmiče, kako se bliži termin, tako i moje uzbuđenje raste. Nadam se da će sve ispasti super, da neće biti komplikacija, a beba bi se trebala roditi sredinom veljače.
Dobro isplanirano, šalimo se, u to vrijeme Marin uglavnom ne igra.
- Ha-ha, istina. Vjerujem da bi mi to što ću postati otac trebalo poslužiti kao dodatna motivacija u tenisu.
U međuvremenu je došlo do promjene u njegovu stožeru, Ivan Cinkuš je nakon četiri i pol godine postao bivši, a uoči Wimbledona novi je postao Južnoafrikanac Wayne Ferreira, nekada Top 10 tenisač. Ferreira, zanimljivo, od odlaska s ATP Toura nije radio s tenisačima, mirovao je kod kuće u SAD-u.
- Dogovorili smo se za sljedeću godinu, Wayne mi se svidio kao osoba, skroman je i usto veliki radnik. Mislim da se dobro uklopio i da bi moglo funkcionirati. Već smo nakon Wimbledona zaključili da je situacija takva kakva jest i da ćemo pokušati pronaći što mi to treba u igri. Mislim da smo se shvatili. Taj posljednji meč s Wawrinkom u Parizu dao mi je prilično dobru nadu, nekakav smjer u kojem bih želio ići. A što se Ivana tiče, ni sam nisam bio siguran što učiniti. Nije to bio nagao razlaz. Htio sam probati nešto drugo, no nisam znao koliko Wayne može. Ostavio sam sve opcije otvorene, tek nakon US Opena smo sjeli i odlučio sam se za ovo. Ivanu sam zahvalan, uvijek je davao puno, čak i više nego što je trebalo. Prošli smo jako puno zajedno, iza nas su vrhunski rezultati. Radio je uz Gorana Ivaniševića i Jonasa Björkmana, radio je sam. Tko zna što nosi budućnost, možda se naša suradnja i ponovi. Wayne će vjerojatno doći u Zagreb na pripreme, možda ću jedan dio odraditi i u Monte Carlu.
Bude li s koljenom sve u redu, ako pripreme prođu kako je zamislio, početkom 2020. godine igrat će na ATP Cupu, odgovoru ATP Toura na finale Davis Cupa, kojeg inače organizira ITF.
- Tako je, to je plan. S obzirom na to da sam pao na 39. mjesto, vjerujem da ću ubaciti poneki turnir iz serije 250 jer mi jednostavno treba mečeva da bih uhvatio ritam i formu. Inače, nema tu neke prevelike filozofije, moja se sezona uvijek vrti oko dvadesetak turnira.
Borna će sigurno biti bolji, valjda smo obojica ispucali sve loše stvari
Borna Ćorić također se ne može pohvaliti uspješnom sezonom. Ozljeda je i njega zaustavila, od Hallea uoči Wimbledona nije došao k sebi. Od Wimbledona je morao odustati, a i od US Opena uoči 2. kola. Potom je raskinuo s Riccardom Piattijem.
- Nadam se da smo oba ispucala sve loše stvari. Borna je još mlad, to ne smijemo zaboraviti i ima još puno godina ispred sebe. Svi smo očekivali njegov ulazak u Top 10, da će biti bolji. Ove smo sezone i puno trenirali zajedno, rekao bih da mu se dogodilo nekoliko poraza, koji mu se nisu smjeli dogoditi, kad nije kapitalizirao dobru igru. Kao u meču s Fabiom Fogninijem u Monte Carlu ili s Rogerom Federerom u Rimu. S te dvije pobjede, sezona je mogla skroz drugačije izgledati, mogao je imati 500 bodova više i završio bi opet blizu Top 10. On će sigurno imati bolju sezonu, njegova je igra dobra, pronašao se, shvatio kakav tenis želi igrati. Njegova novog trenera Martina Štepaneka i ja poznajem dobro preko Ivana Dodiga. Mislim da je vrhunski momak, 24 sata u tenisu, najvažnije je da pronađu dobru komunikaciju.
Kad je već spomenuo Dodiga, kum se vraća na ATP Finals u Londonu.
- Čudesno, međugorska tradicija se nastavlja. On i Filip Polašek odigrali su briljantno, zasluženo su tamo. Čestitao sam mu, rekao mi je da vjeruje da ću i ja sljedeće godine opet biti u Londonu.