Nekad teniska zvijezda, danas borac na prvoj liniji: ‘Ovaj rat je nemoguće dobiti‘

Dok su se tenisači diljem svijeta ovog ljeta pripremali za novo izdanje US Opena, Aleksandr Dolgopolov se nalazi u rovu u Zaporožju. Nekadašnji 13. igrač svijeta priključio se obrani Ukrajine u ratu s Rusijom, a za engleski Daily Mail je prepričao situaciju u kojoj se našla njegova jedinica koju su Rusi žestoko napali minobacačima.

- Sjediš u rovu i nakon nekoliko rundi granata počinješ uočavati slijed. Jedan minobacač puca svake dvije minute, a drugi 40 sekundi nakon njega. Bili smo u rovu 15 sati, bili svi protiv zombija i pili energetska pića, a granate su se približavale. Prvo su bile na 30 metara, pa na 20, pa na 15 metara od nas. Mi smo bili metar ispod zemlje - prepričao je Dolgopolov te nastavio s detaljima užasa:

- Osjećate ih kako prolaze kroz vaše tijelo kada padnu na pod i eksplodiraju. Čujete kada ih lansiraju i znate da imate oko 20 sekundi prije nego eksplodiraju. Za granate od 120 milimetara kažu da, ako sleti manje od osam metara od vas, ako vas geleri i ne pogode može doći do puknuća organa zbog eksplozije. Sjedite i ne možete ništa napraviti. Razmišljate mogu li pobjeći iz rova i doći do automobila, a to je sigurno najgora odluka koju možete pokušati napraviti u toj situaciji - rekao je Dolgopolov.

On je svoju sportsku karijeru iskoristio kako bi skrenuo pažnju na sve strahote koje proživljava ukrajinski narod, ali se i odmah priključio obrani te je posebno oštar prema ratnim profiterima koje redovno proziva na svojim društvenim mrežama. Na bojištu je imao neke teške situacije među kojima je i ova.

- Jedna je granata na kraju pala dovoljno blizu da smo svi mogli imati teške potrese mozga. Eksplozija je prošla ravno kroz mene. No, prošli smo dobro, a znate da nemaju neograničen broj granata pa će u jednom trenutku svemu doći kraj. Skupo je pucati bez prestanka. Kad su prestali, izašli smo i nastavili sa svojim dužnostima.

Dolgopolov se u ukrajinskoj vojsci specijalizirao za rukovanje bespilotnim letjelicama. Njegov je zadatak da iz pozadine pomaže svojim jedinicama u usmjeravanju napada.

- Pokažete i gdje da pucaju. Oni pogledaju video snimku i mogu točnije vidjeti protivničke položaje. Osim toga, tu je i prikupljanje svih drugih informacija, a dok naši vojnici napadaju, mi to kontroliramo s neba. Naučiš kakvo oružje ima neprijatelj, kako zvuči, gdje te mogu vidjeti.

Ispričao je i kako izgleda kada te neprijatelji otkriju u skrivanju.

- Ako si se loša sakrio, počnu pucati na tebe. Nemaš što drugo napraviti nego ostati u rovu i nadati se da te ništa neće pogoditi.

Vidio je i puno smrti.

- Nedavno je poginuo jedan moj suborac, imao je 25 godina. Došao je iz Gruzije, došao da se bori za Ukrajinu i bio je to bolan gubitak za nas. Što više vremena prolazi, vidiš više ljudi kako umiru oko tebe. Sve to je ostavilo traga na meni. Nisam sretan kao prije, život je stresniji. Nekad sam bio vrlo ležerna osoba, uvijek nasmijan i spreman na šalu. Još uvijek se šalimo, ali danak rata je tu. To je psihološki iscrpljujuće i svi plaćamo za to.

Dolgopolov se u cijeloj priči osvrnuo i na činjenicu da ukrajinska vojska nema dovoljno oružja za borbu protiv moćnog ruskog stroja.

- Nažalost, naši partneri nemaju cilj da mi pobijedimo. Svima je očito da dobivamo dovoljno oružja i streljiva tek da nastavimo dalje s borbama, ali ne i da pobijedimo. Očito je da nemamo dovoljno ničega da ovo završimo. Ako mi u borbu krenemo s pet oklopnih vozila, Rusi će ih izbaciti 15. Imaju više ljudi, imaju više gotovo svega, matematički je nemoguće ih pobijediti.

Tenis Dolgopolov, naravno, ne prati, ali se osvrnuo na činjenicu da su neki tenisači odlučili nastupiti na ekshibicijskom turniru u St.Petersburgu.

- To je sramota, posebno od europskih tenisača. Ne mogu ih razumjeti, ne znam što misle. Oni su tu samo radi novca, ali to je crni novac i znam da njima taj novac nije očajnički potreban da bi igrali na takvom turniru. To je jasno - zaključio je Dolgopolov koji je u svojoj karijeri osvojio tri ATP turnira, među kojima i onaj u Umagu 2011. godine.