Kad je sve bilo gotovo, Marcos Baghdatis počeo se smijati. Što će drugo napraviti kad je to bio njegov zaštitni znak. Uvijek i svugdje, bez obzira na situaciju. Kao što je Andre Agassi napisao u svojoj autobiografiji "The Open":
- Marcos se uvijek smijao, jedino što nisam znao smije li se zato što je sretan ili zato što je nervozan.
Agassi je bio njegov idol i svoju je igru modelirao po Agassiju. Prvi njegov dodir s tenisom, prva živa uspomena bila je finale Wimbledona 1992. godine, volej Gorana Ivaniševića u mrežu na meč-lopti i nevjerica Agassija kad je shvatio da je osvojio prvi Grand Slam turnir. Igrom slučaja, Agassi je svoju posljednju pobjedu u velikoj karijeri ostvario upravo protiv Baghdatisa u nezaboravnom večernjem meču na Arthur Ashe stadionu na US Openu, 7:5 u petom setu.
Bila je 2006. godina, Cipranin je već bio faca, te je godine bio senzacionalni finalist Australian Opena i polufinalist Wimbledona.
Taj zarazni osmijeh pratio ga je sve do kraja karijere, kraja koji se dogodio u četvrtak kad je izgubio od Mattea Berrettinija. Ostao je na terenu dok nije sve što je imao u torbi podijelio gledateljima. Baš sve, uključujući i tenisice. Smijao se i plakao.
- Jedino zbog čega žalim jesu ovi ljudi, ovi navijači. To će mi nedostajati. Uvijek sam energiju crpio od navijača.
Četiri titule, uključujući Zagreb 2007. godine i još deset finala. Nije malo. Nije puno. Za njega dovoljno. Posljednjih godina se mučio s ozljedama, tijelo ga više nije slušalo.
- Moja supruga (Karolina Šprem) je trudna s trećim djetetom, došlo je vrijeme da se prestanem kažnjavati. Toliko je stvari u životu koje imam, tenis nije sve. Imam suprugu, dvije prekrasne kćeri, vrijeme je da počnem provoditi više vremena s njima.
Živjet će na Cipru, tu su odluku već donijeli. Možda će pokrenuti tenisku akademiju, sve je još u zraku, ali da će se Marcos nastaviti smijati, nema spora.
- Mislim da će me pamtiti kao vječno nasmijanog i meni je to u redu. Sve te poruke od navijača sa svih strana svijeta, od igrača, to je ono što sam ja. Vrlo je važno pokazati respekt prema svima i kad ti se na kraju to vrati, nema većeg poklona.
O njemu je na najljepši mogući način pričao Roger Federer, koji ga je pobijedio u tom finalu Australian Opena prije 13 godina. O njemu je kao jednom od najboljih prijatelja, makar ih dijeli 14 godina, pričao Stefanos Tsitsipas. O njemu je Ivan Ljubičić napisao ovo:
- Nećete pronaći igrača koji ne obožava i ne poštuje Marcosa!
Eto, to vam je Marcos Baghdatis. Hrvatski zet.