U Australiji su otkucavali sitni jutarnji sati petka kada nam se porukom javio Slaven Hrvoj (39), kondicijski trener Marina Čilića.
- Treći finale, na tri različita Grand Slama. Presretni smo…
Rođenog Zagrepčanina, gromadu od čovjeka, zamijetit ćete svaki put kad se režiser nakon dobrog Čilićeva poena usredotoči na njegovu ložu. Marin obično stisne šaku, a jednakom gestom uzvraćaju mu Hrvoj, trener Ivan Cinkuš i fizioterapeut Josip Soko. Taj mali ritual, međusobno bodrenje začinjeno s „ajmo“ i „care“, ponovit će se kroz meč koliko god je puta potrebno da Čilić nabilda samopouzdanje do razine na kojoj postaje nezaustavljiv.
Hrvoj ga je od 2011., kada su počeli surađivati, prošao mali milijun puta i nikada mu neće dosaditi. Jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za kondicijsku pripremu, koji radi i s Karlovićem i Konjuh, zapravo je jedina konstanta u „Teamu Čilić“ otkad se Međugorac katapultirao u svjetski vrh. Bio je uz Marina prije dolaska Gorana Ivaniševića, čak i prije menadžera Vincenta Stavauxa, koji je odnedavno bivši.
Ivan Cinkuš
- S njime sam putovao na sve Grand Slamove u proteklih sedam godina, uključujući dosadašnja finala u New Yorku i Wimbledonu. Ta će mu iskustva pomoći da odigra najbolje što može, da ne ‘pregori’ na terenu - priča Hrvoj dva dana prije velikog meča.
Kada smo prije nekoliko mjeseci razgovarali na Velesajmu, objašnjavao nam je kako Čilić u fizičkom smislu stalno napreduje, iako to nisu veliki skokovi jer ih se na takvoj razini više ni ne može očekivati. Kada Hrvoj nije s njime na licu mjesta i šalje mu program e-mailom, Marin često odlazi u krajnosti samo da ne preskoči trening. Lani, primjerice, u hotelu u Baselu nije imao teretanu pa ju je tijekom slobodnog dana otišao tražiti u grad. Godinu dana ranije, nakon finala Davis Cupa, Hrvoju je s godišnjeg odmora poslao poruku: ‘Šefe, pošalji trening, želim trenirati’.
Zanimalo nas je kako se Čilić osjeća sada, nakon šest mečeva i gotovo 15 sati provedenih na terenu.
- Jako dobro. Pogotovo s obzirom na to da je odigrao dva fizički zahtjevna meča, protiv Nadala i Carrena Buste.
Ovogodišnji Australian Open prvi je Grand Slam na kojem je u trenerskoj ulozi samostalno Ivan Cinkuš. Pomalo skriven u sjeni Ivaniševića i Björkmana, još jedan Zagrepčanin godinama je bio „jaka karika“, kako ga je Marin opisao. Odlično funkcioniraju zajedno, imaju slične ideje o igri i premda Čilić traži još jedno dugoročno rješenje, jer „drugi trener gleda na stvari iz druge perspektive“, Cinkuš ostaje nezamjenjiv dio ekipe.
Tu je i fizioterapeut Josip Soko, Dubrovčanin koji radi kod Stijepe Jarka, inače i dugogodišnjeg člana stožera hrvatske košarkaške reprezentacije. Soko obično putuje na nekoliko turnira godišnje, kad s Čilićem ne mogu biti ni Jarak ni „nominalno“ prvi fizioterapeut Robert Prusac. Na sličan način Hrvoju asistiraju kondicijski treneri Dubravko Debeljak i Luka Veliki. Udvostručene ili čak utrostručene pozicije u stožerima postale su pravilo kod vrhunskih tenisača koji si to mogu priuštiti, pa je i Čilić na vrijeme prepoznao da će mu put do vrha biti lakši ako je u svako vrijeme okružen ekspertima.
Pogled prema finalu neizbježno će probuditi uspomene na New York 2014. i Wimbledon 2017. „Svaki put kad se sjetim US Opena, zasuze mi oči jer se iz tužne i nesretne priče o izmišljenoj doping-aferi rodila bajka“, pričao nam je Hrvoj. U Wimbledonu se osjećao bespomoćno gledajući Čilića kako panično guta tablete protiv bolova i grči se zbog krvavog žulja na palcu. Gorčina je prošla jer su znali da će nova prilika doći kad-tad.
- Dva slobodna dana će jako dobro doći. Imamo priliku otrenirati jače i intenzivnije nego zadnjih dana. S druge strane, Marin ima dovoljno vremena da se odmori za finale. Budući da smo već bili u ovoj situaciji, otprilike znamo što nas čeka - zaključuje Hrvoj.