SPEKTAKL U UMAGU Jedan od najboljih tenisača svih vremena stiže u Hrvatsku

Andre Agassi protiv Gorana Ivaniševića. "Bombončić" za sladokusce iz YouTube arhive, epski finale Wimbledona 1992., dočekao je novu reprizu - u subotu, 16. srpnja u Umagu! Teniski klasik iz romantičnih vremena poslužit će kao idealna uvertira u jedini hrvatski ATP turnir.

Vijest o dolasku legendarnog Amerikanca objavili su organizatori umaškog turnira na čelu s direktorom Lawrenceom Frankopanom, koji punom parom pripremaju 27. izdanje Konzum Croatia Opena. Agassi i Ivanišević odigrat će ekshibiciju na centralnom terenu i podsjetiti na svoje rivalstvo iz 90-ih godina.

Prijateljski okršaj majstora iz Splita i Las Vegasa ujedno će biti prigoda da se dostojno obilježi 15 godina od Goranovog osvajanja Wimbledona. Meč će se odigrati točno tjedan dana nakon obljetnice jednog od najvećih uspjeha hrvatskog sporta. Malo je nedostajalo da Agassi i 2001. godine bude Ivaniševićev suparnik za naslov. Ostao je korak prekratak, u polufinalu ga je sa 8-6 u petom setu svladao Patrick Rafter. Tri dana kasnije, ispisana je povijest…

Danas 45-godišnji Agassi, član Teniske kuće slavnih, umirovio se 2006. nakon ispadanja u trećem kolu US Opena. Sport je tada ostao bez jedne od najkarizmatičnijih zvijezda, revolucionara koji je od dolaska na Tour pomicao granice i rušio tabue, a prije svega nadograđivao tenisku igru. Otac Emmanuel, bivši boksač i olimpijac, odgojio ga je kao spartanca, što je crta osobnosti koju je demonstrirao do posljednjeg poena karijere.

U 20-godišnjoj odiseji među profesionalcima Agassi će osvojiti osam Grand Slamova i postati jedan od najpoznatijih udarača s osnovne crte, čiji je flat bekhend bušio suparnike, a retern postao dio antologije. Nije čudo da Novaka Đokovića zbog stila igre danas često uspoređuju baš s njime, iako su karakterno dva svijeta.

Kada je objavio kraj karijere, BBC je Agassija opisao kao "možda i najveću globalnu zvijezdu u povijesti sporta". Osim što je kompletirao zlatni Grand Slam (sva četiri velika turnira plus zlatna olimpijska medalja, Atlanta 1996.) i proveo 101 tjedan na broju jedan ATP-jeve ljestvice, ostao je upamćen i po promjenama imidža. Pojavio se s dugom kosom i uskim hlačicama od trapera, a ispraćen je kao "simpatični ćelavac", posljednji omiljeni lik nezaboravne generacije.

Od Agassijevih mečeva protiv Ivaniševića, wimbledonski je daleko najupečatljiviji. Obojici je to bio prvi finale u All England Clubu, a završio je rezultatom 6-7, 6-4, 6-4, 1-6, 6-4 za tada 14. igrača svijeta. Engleski komentator u prijenosu ih je predstavio kao "kitnjastog Amerikanca koji pokušava krenuti McEnroeovim stazama" i "pričljivog hrvatskog domoljuba koji je turnir posvetio svojoj unesrećenoj zemlji".

U svojoj autobiografiji Open - u kojoj je između ostalog ispovjedio da je "mrzio tenis" i šmrkao speed - Agassi je godinama kasnije priznao kako je mislio da nema šanse protiv Ivaniševića.

"Šetao me lijevo i desno, monstruoznim servisima koji lete 220 km/h i padaju pod kutem od 75 stupnjeva. (…) Trudio sam se biti strpljiv, ne 'puknuti', duboko disati. Na početku petog seta rekao sam si: 'Želiš ovo'. Na servisu kod 4-5, Goran je napravio dvostruku pogrešku. Dvaput. Pucao je pod pritiskom. Grlo mu se zatvorilo, a noge zadrhtale. Na 30-40 servirao mi je na bekhend. Skočio sam u zrak, zamahnuo svom snagom, ali moja lopta nije bila brza. On je nekako uspio promašiti lagani volej. I samo odjednom, nakon 22 godine i 22 milijuna udaraca reketom, bio sam pobjednik Wimbledona", napisao je.

Kasnije je, u jednom intervjuu za Telegraph, priznao da se još uvijek sjeća svega: osjećaja nevjerice i olakšanja, mirisa trave i dojma da je "postigao više nego što je zaslužio".

Između 1991. i 1998. Agassi i Ivanišević odigrali su sedam mečeva, konačni omjer bio je 4-3. Osim Wimbledona, mnogi će se sjetiti i finala Miamija iz 1996., kada je Goran izašao na teren s ukočenim vratom. Iako nije mogao okrenuti glavu u desnu stranu, odigrao je tri gema i nakon 10 minuta predao meč. Gledatelji su ga prvo izviždali, no kada je Agassi pri dodjeli pehara otkrio s čime se mučio njegov suparnik, zvižduke su zamijenile ovacije.

"Da bi pobijedio Andrea, moraš biti na 105 posto, a ja sam bio na otprilike dva posto", rekao je tada Ivanišević, kojemu je turnirski liječnik objasnio da je "krivo spavao".

Ne računajući humanitarne okršaje u parovima, posljednji put odmjerili su snage u Torontu 1998., gdje je Agassi slavio u tri seta. Podsjetnik na živopisne dvoboje stiže za nešto više od tri mjeseca, pod reflektorima umaške "školjke". Sudar titana za dobra stara vremena.

Uz zbirku teniskih, Agassi je paralelno stvarao i onu s ljubavnim pothvatima, što ga je učinilo magnetom za medije. Prvo je hodao s Barbrom Streisand, od sebe starijom 28 godina. Od 1997. do 1999. bio je u braku s Brooke Shields. Srodnu dušu napokon je pronašao u Steffi Graf. Oženili su se 2001. i danas su roditelji dvoje tinejdžera.