Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić u srijedu će održati press-konferenciju za hrvatske medije, ali na toj se presici sasvim sigurno neće doznati ime njegova novog trenera nakon što je prošlog tjedna obznanio da se razišao s Jonasom Björkmanom.
Razlog za to vrlo je jednostavan: Marin uopće nije u potrazi za trenerom jer ima Ivana Cinkuša, čovjeka od najvećeg povjerenja, koji s njim surađuje još od vremena kad je Marinu prvi trener bio Goran Ivanišević. Šveđanin u 16 mjeseci rada s Marinom - pritom treba naglasiti da je taj rad u najvećem razdoblju bio na daljinu - nije ispunio očekivanja.
Björkman Čiliću nije donio puno, da to tako fino upakiramo, nikakav pozitivan pomak u odnosu na zahtjeve postavljene pred njega. Zanimljivo je da je uz Marina u osvajanju svih triju titula (Cincinnati i Basel prošle godine, Istanbul ove) u tom periodu bio Cinkuš, a to se ne može smatrati slučajnošću.
Marin će vjerojatno tijekom sljedeće sezone posegnuti za trenerskim osvježenjem, treba paziti i da Cinkuš ne izgori, a dva para očiju uvijek vide više. O tome bi naš najbolji tenisač mogao nešto reći u Hotelu Panorama u srijedu, čisto da se zna u kojem smjeru razmišlja.
U planu Južna Amerika
Da će 2018. biti izuzetno zahtjevna, jasno je i teniskom laiku. Ako je Čilić istaknuo zadovoljstvo što je ove godine od prvog do posljednjeg tjedna proveo u Top 10, prvi put u karijeri, danas bismo potpisali da se to ponovi. Uz revitalizirane Rafaela Nadala i Rogera Federera, uz očekivano uspješne povratke Novaka Đokovića, Andyja Murraya i Stana Wawrinke (upitno je što mogu “vječno ozlijeđeni” Kei Nishikori i Milos Raonic), uz one koji su stasali, kao što su Grigor Dimitrov, Alexander Zverev, Dominic Thiem i David Goffin, 29-godišnjem će Međugorcu opstanak u elitnom klubu biti primarni zadatak, a za takvo će što definitivno morati podići ukupnu izvedbu. Što, naravno, nije nemoguća misija. Dapače.
Puno će toga otkriti prva četiri mjeseca sljedeće godine, u kojima Čilić ne brani gotovo ništa (ove je sezone imao omjer 5-7 zaključno s Miamijem) i to vrijeme mora iskoristiti za zauzimanje pozicije, zapravo, učvršćivanje statusa. Zanimljivo će biti i stoga što se odlučio za revolucionaran potez te će nakon uobičajenog starta (Pune, Australian Open) i Davis Cupa u Osijeku protiv Kanade krenuti put Južne Amerike (Buenos Aires i Rio de Janeiro na zemlji). Ususret prvim dvama Masters 1000 turnirima (Indian Wells, Miami) igrat će i na tvrdoj podlozi Acapulca.
Sve su to, kao što vidimo, turniri na otvorenom, a na ovo su ga ponukali tradicionalno skromni nastupi u Kaliforniji i na Floridi, kao i vrlo dobro odigrana zemlja ove godine. Analitičan kakav jest, Čilić je došao do zaključka da razlog lošijih nastupa u Indian Wellsu i Miamiju može biti predugo zadržavanje u europskim dvoranama. Kako god bilo, odluka o odlasku u Južnu Ameriku dobra je čisto radi promjene, razbijanja rutine, a hoće li se posložiti igre i rezultati, ostaje nam vidjeti. Kao i što će mu sve skupa donijeti 2018. godina.