Roger Federer se silno trudi pokazati i dokazati da je život u četrdesetima, naravno kad se radi o aktivnom sportašu, više nego moguć. Uvjeren kako za njega još ima vremena, nije se povukao u miran obiteljski život, ali sve više ga nema na turnirima, a sve češće je baš u obiteljskom okruženju u kojem će i ove godine proslaviti Božić.

Podatak da je Švicarac, za neke još uvijek najveći svjetski tenisač, otkazao nadolazeći Australian Open malo koga je iznenadio. Iako informacije iz njegovog tabora dolaze isključivo na kapaljku, ako ih uopće ima. No, to je slika i prilika svakog velikog tenisača, pogotovo danas kad ekskluziva dolazi isključivo kad netko od najvećih odustane od nekog velikog natjecanja i u pravilu će to objaviti na nekoj od društvenih mreža, a vrlo rijetko će posegnuti za ekskluzivnim intervjuom.

Činjenica da velikog Švicarca neće ni ove godine biti u Melbourneu je vjerojatno najbolja vijest za Novaka Đokovića, koji će u miru krenuti na još onih nekoliko metara koliko će mu trebati da na vrhu Mt. Everesta zabije i ostavi zastavicu, neki će reći zastavicu najvećeg svih vremena. Naime, za Srbina, kao što smo svjedoci ovih dana, sat još uvijek nije iscurio i sigurno je da će još jedno vrijeme balansirati u društvu najvećih i pokušati popraviti ionako briljantan niz rezultata koje je ostavio i postavio u velikoj karijeri.

Nikad nije bio ‘fake’

Istina je da se ni Federer nema razloga žaliti jer je i on ostvario većinu svojih želja. Od trijumfa na sva četiri Grand Slam turnira, osvajanja Davis Cupa sa Stanom Wawrinkom, ali i zlatne olimpijske medalje koju je također osvojio s Wawrinkom. Podatak da je osvojio 103 naslova na Touru, samo šest manje od Jimmyja Connorsa, koji drži rekord svih vremena, samo će upotpuniti sliku o sportašu koji je bio toliko dobar koliko je bio slavan i omiljen. Tako su ga i dočekivali gdje god je igrao.

Ponekad je to smetalo njegovim najvećim rivalima, pogotovo Novaku Đokoviću, ali u natjecanju popularnosti Federeru nitko nije bio ravan. Možda i zbog činjenice da je uvijek nudio sliku dobrog momka, a to nije bila slika koju bi netko nazvao “fake”. Znao je prihvatiti svaki poraz, a pogotovo je znao prihvatiti slavne sunarodnjake, poput velikog bicikliste Fabia Cancellare, koji nije osvajao najveće trotjedne etapne utrke, ali u svemu ostalome je bio dovoljno dobar da bi i uz takvog Federera, više nego jednom, bio biran za najboljeg sportaša Švicarske.

Kad je odlazio na operaciju koljena Federer je najavio da postoji mogućnost da taj zahvat ne završi dobro i da možda neće moći nastaviti karijeru, ali i onda i danas inzistira da je to učinio samo zato da bi mogao nastaviti normalno živjeti i onda kada zauvijek ostavi reket. Hoće li to biti danas ili sutra, nemoguće je reći, ali postoje ljudi koji su uvjereni da će Federer sve učiniti da još jednom, posljednji put, istrči na travnjak središnjeg terena u Wimbledonu i da tamo gdje je osam puta bio pobjednik i završi karijeru. To bi bio logičan kraj, ali ostaje veliko pitanje što je to logičan kraj za Rogera Federera. Naime, ima i onih koji su uvjereni da će ga vidjeti za tri godine na Olimpijskim igrama u Parizu, ima i puno onih koji još uvijek nisu spremni prihvatiti tezu da je Federer na kraju puta i da za njega u tenisu više ne postoje izazovi.

Kad on zove, to se ne odbija

Istina je da velikih izazova nema i da je najveći dio velikih nagrada već osvojio, ali znate kakvi su veliki sportaši. San da se uvijek može korak više je trajno tu, negdje iza ugla i siguran sam da još nije odbacio mogućnost dostizanja Connorsa i osvajanje još sedam turnira koji bi mu u ovom trenutku, čini se, dali najviše za što bi se mogao uhvatiti. Malo je onih, naime, koji vjeruju da bi još jednom mogao osvojiti Wimbledon, iako nije pametno, bez obzira na četrdesete, donositi zaključke.

Daleko je obala Rogera Federera, ove godine neće stići do Australije, a veliko je pitanje hoćemo li ga i kada opet vidjeti. Siguran sam da bi Ivan Ljubičić o tome puno mogao reći, ali čovjek od najvećeg povjerenja Rogera Federera se upravo tako i ponaša. Kao čovjek od najvećeg povjerenja. I Ivan je onog trenutka kada je postao trener Federera ostvario jedan dio svojih snova, pa iako je imao brojne ponude i prije i kasnije, a bilo je tu poziva od mladih i vrlo potentnih tenisača, nikad nije napustio Švicarca. Jednom zgodom na Zagreb Indoorsu je to ovako objasnio.

- Kad zove Roger Federer, to se ne odbija.

Tenis ide dalje, a siguran sam da ono što dolazi neće biti toliko veliko kao ove posljednje godine kad su svijetom tenisa dominirali Federer, Nadal i Đoković. Isto tako je sigurno da će puno vremena proći prije nego što netko od mladih i potentnih dođe u blizinu nedodirljivih. Nedodirljivih poput Rogera Federera.