Bura koja se podigla nakon diskvalifikacije Novaka Đokovića na US Openu očekivano se još nije stišala, a sigurno je da će se o svemu govoriti tjednima i mjesecima koji dolaze. Kao i obično svi imaju svoje mišljenje, neki su za, a neki protiv Đokovića, iako je upravo prvi tenisač svijeta nakon svega što se dogodilo povukao ručnu i nije tražio alibi za ono što je učinio.
Čak je i pokušao zaštiti sutkinju, no navijači k’o navijači, jednostavno nisu mogli prihvatiti taj potez USTA-e i tragali su na sve načine za najminimalnijim dokazom da bi svijetu gurnuli svoju istinu, a to je da su u pitanju dvostruki standardi, barem kad se radi o Đokoviću, Federeru i Nadalu, pogotovo Federeru.
Neki su, naravno, odletjeli u prazno, bili su na tankom ledu, i nisu baš pogodili u sridu, poput slavnog Johna McEnroea, koji je zaključio da će nakon svega što se dogodilo Đoković biti upamćen kao loš momak. Ako je pritom mislio i na sebe, jer je i on zbog svojeg, ponekad, skandaloznog ponašanja, bio u tom tretmanu, rekao bih da je pogriješio.
Naime, nitko u SAD-u, ali i šire, nije rekao da bi svijet tenisa mogao pamtiti Serenu Williams kao “lošu djevojku” iako je prije dvije godine u finalu protiv Naomi Osake izazvala skandal svih skandala. Samo zato jer je sudac tog meča Carlos Ramos ispravno odradio svoj posao. Za McEnroea to, naravno, nije bilo ništa strašno, ali kako ne bi govorili samo o američkom tenisaču, spomenut ću i Nikolu Pilića koji je, gotovo bih rekao, otišao na barikade u obrani Novaka Đokovića. A pritom nije baš najbolje proučio teniska pravila koja su se poprilično promijenila iz vremena kad je on bio jedan od vodećih svjetskih tenisača.
Nikola Pilić bio je veliki tenisač, član profesionalne skupine “osmorice zgodnih”, finalist Roland Garrosa 1973. godine, a tri godine ranije i pobjednik US Opena u parovima. No, najveću karijeru je ostvario u trenerskom poslu. Godinama je imao akademiju u Münchenu, gdje je jedno vrijeme boravio mladi Novak Đoković, a daleko najviše je ostvario kao izbornik, jer je osvajao Davis Cup s Njemačkom, Hrvatskom i Srbijom.
Piliću je, naime, bilo posve nejasno zašto je Đoković diskvalificiran, to se, kaže nam Niko, sigurno ne bi dogodilo Federeru, ali tko zna kako i zašto je u tu kategoriju utrpao Johna Isnera. Valjda zato jer je Amerikanac. Spomenuo je Pilić skandalozne scene kojima je autorica bila Serena Williams, i onda je zaključio da se to ne može tako raditi, jer prvo ide opomena, pa oduzimanje poena, pa oduzimanje gema, i na kraju diskvalifikacija. Ali toga, siguran sam da Pilić zna, nema. Pokušaj obrane nesretnog incidenta Đokovića i linijske sutkinje nije legao na plodno tlo, jer je bilo posve jasno da su Đokovića, bez obzira na ime i renome, zbog toga morali diskvalificirati.
No, koliko ljudi, toliko mišljenja, i to je samo dobro za tenis. Đokovića možda neće, zapravo sigurno neće voljeti kao što vole Rogera Federera, ali ga neće pamtiti kao lošeg momka, jer je on sve samo ne loš momak. Uostalom, posve nesvjesno je učinio jednu dobru stvar za tenis, otvorio je vrata koja su dugo izgledala posve neprobojnim i dopustio da neki novi budući veliki šampion kroz njih prođe.