Javio se negdje iza podneva, zapravo, odgovorio na poziv i konstatirao:
- Imao sam puno poziva, 164, a tvoj je posljednji.
Ne znam je li se i koliko Mario Konjuh, otac naše sjajne mlade tenisačice, šalio, ali sam otkrio da je gotovo uvijek dobre volje bez obzira na rezultate svoje kćeri, koji u jedno vrijeme ove sezone nisu bili briljantni.
No, tata nije nikad izgubio nadu.
- Ključ je bio, kao i obično kad igra Ana, u izravnim poenima. Kad jednom promaši a onda pogodi dva, znam da će biti dobro i da će pobijediti, kao što je pobijedila u posljednja dva kola.
Pobjede se gomilaju baš kao i dobro raspoloženje koje okružuje oca naše tenisačice, koja je plasmanom u četvrtfinale US Opena na svjetskoj rang-listi preskočila Mirjanu Lučić-Baroni i sada je 18-godišnjakinja iz Dubrovnika prva hrvatska tenisačica.
Iskreno govoreći, bilo je to samo pitanje vremena, još prije nekoliko sezona Goran Ivanišević mi je rekao i ovo:
- Ne znam što bi se moralo dogoditi da ne dođe u Top 10. Kad Ana potegne, onda tu često trava ne raste, poen možeš uglavnom zaboraviti.
Tata je znao
Nisu to bila moja fantaziranja i za ovo što sam sad napisao imam potvrdu jer se tih riječi sjetio i kolega prijatelj Davor Burazin, samo je trebalo biti strpljiv, trebalo je proći malo vremena da bi Ana Konjuh preko noći odrasla i postala ono što je Goran govorio prije nekoliko godina i ono što mi svi sada znamo. Mala Ana je gotovo preko noći u New Yorku postala velika.
Priznali su to mnogi teniski promatrači, ali i četvrta nositeljica Poljakinja Agnieszka Radwanska, koju je na putu do četvrtfinala US Opena svladala u dva relativno lagana seta. I pritom zabila 38 čistih winnera. A to sugerira ono što je Ivanišević rekao, “kad Ana Konjuh potegne...”
Pritom je najavom tog dvoboja iznenadila i oca. Nije to bila tipična slika mlade tenisačice, ali očito i ona zna dugo pamtiti.
- Nadam se da ću joj uzvratiti.
Uzvratiti za poraz u Wimbledonu gdje je bila centimetar ili milimetar do najveće pobjede u karijeri, samo da bi u jednom trenutku stala na loptu, iskrenula gležanj i ozlijedila se. Meč je izgubila, srećom, ozljeda nije bila toliko ozbiljna da bi morala dulje pauzirati, ali je bila dovoljno neugodna i dovoljno bolna da je zapamti. Uzvratila je briljantno jer kao što kaže tata...
- Kad moja kći igra ovako, kad postoji bitna razlika između izravnih poena i neforsiranih pogrešaka, onda znam da će biti dobro.
A Ana Konjuh morala je čekati na svoj red, sve velike i talentirane cure moraju proći taj put, put odrastanja, ali prije ili kasnije u takvoj karijeri se pokaže koliko je dobra i koliko je bolja od suparnica bez obzira na godine. I zato je s velikim razlogom nekad sjajna tenisačica Pam Shriver, koja je s Martinom Navratilovom godinama dominirala u parovima, rekla nakon dvoboja Ane Konjuh i Radwanske da ju je to što je vidjela podsjetilo na sestre Williams sa 17 i 18 godina.
Nisam siguran da je netko mogao ponuditi bolji ili veći kompliment mladoj Dubrovkinji, koja je na US Openu načinila novi iskorak. Tamo gdje je bila juniorska pobjednica, tamo je kao prva Hrvatica stigla u četvrtfinale velikog Grand Slam turnira.
Danas više nije važno - osim možda njoj - koliko će daleko otići, ali je izvjesno da njen uzlet ide samo u jednom pravcu. Prema 10 najboljih tenisačica na svijetu. A mi se nadamo i više od toga.
Siguran sam da to misle ili su uvjereni i oni koji su danas zvali da bi čestitali tati. I oni koji često zovu, i oni koji uvijek zovu i kad se ne dogodi ovako velika pobjeda, i oni koji nikada ne zovu osim danas kad se dogodi tako velika pobjeda.
Tata Konjuh je uvijek vjerovao i uvijek je bio u prvom redu kad je njegova Ana igrala, gledao i u gluho doba noći, i u rano jutro i uglavnom njene rezultate vidio, za razliku od nekih drugih, realno. A to zna biti običaj kod roditelja ekstremno talentiranih kao što je Ana Konjuh.
Ovo je samo početak
Postoji jedno društvo u Dubrovniku, prijatelji koji često igraju parove, a u tom je društvu i Mario Konjuh. Dobro raspoloženje ih nikada nije napustilo i od početka US Opena uvijek su mu govorili isto:
- Mala je opet dobila, koliko je sad zaradila?
A tata Konjuh se znao uključiti u to društvo i poslati im poruku.
- Dragi moji prijatelji, ja ovaj tjedan ne nosim takuin (novčanik), plaćat ćete vi. Od ponedjeljka ih možete spremiti. Od ponedjeljka ja plaćam.
Nisam siguran koliki su ostali iznenađeni ovom velikom pobjedom Ane Konjuh, ali znam da ne moraju biti šokirani jer ovo je samo početak u karijeri 18-godišnje Dubrovkinje od koje će, budite uvjereni, dolaziti uglavnom i sve češće dobre vijesti. Koliko će je daleko i visoko odvesti, vrijeme će pokazati, ali bojim se da će novčanik tate Konjuha sve češće biti na stolu, a onda ćemo valjda napokon i mi popiti onu kavu za koju se toliko dugo telefonski dogovaramo.