Iz Umaga letim prema Torontu, pa u Cincinnati, zatim se vraćam kući desetak dana, a onda slijedi New York, Ekvador, Kina... U avionu sam proveo pola života ha, ha - sa smiješkom nam Damir Džumhur prepričava avanturu na četiri kontinenta koja ga čeka u iduća dva mjeseca dok sjedimo za stolom u Umagu, čime nam iz prve ruke ponovno svjedoči da su tenisači, zapravo, možda i najveće "ptice selice" na sportskom planetu. Prije leta iz Europe "preko bare", u Sjevernu i Južnu Ameriku, pa i u Aziju, 33-godišnji Sarajlija sletio je na Plava Laguna Croatia Open.
U ponedjeljak je napravio skok od devet mjesta na ATP ljestvici i trenutačno je 61. igrač svijeta, čime krupnim koracima grabi prema povratku među najboljih 50, dok potajno možda sanja i približavanje prema najboljem plasmanu karijere, kojega pamti iz 2018., kada je bio 23. tenisač na svijetu.
- U Umagu se osjećam kao kod kuće, tu su mi roditelji i sin. Ovo je igračima jedan od omiljenih turnira. Od početka korone bilo je čupanja, pokušavao sam se vratiti, ali sada je ovo neka nova mladost. Ne može se sve dogoditi preko noći, sve se odvija kroz Challengere. Prošle sam ih godine osvojio šest i polako se penjem, ali osjećam da mi fali malo većih pobjeda - kaže nam Džumhur, koji jednu od takvih pobjeda pamti iz 2016., kada je svladao velikog Rafu Nadala.
Umaška srijeda servirat će specijalitet za teniska nepca: Stan Wawrinka, Damir Džumhur, stadion Goran Ivanišević. Dok je Švicarac lakoćom projurio do osmine finala, igrač iz Bosne i Hercegovine sa statusom četvrtog nositelja sletio je na Plava Laguna Croatia Open, zbog čega je bio slobodan na otvaranju turnira. Nakon što su u prethodna četiri međusobna sudara podijelili pobjede (2-2), a zadnji su meč odigrali na Australian Openu prije pet godina, Wawrinka i Džumhur u Istri će - možda i završni put - odmjeriti snage.
Prije nepuna dva mjeseca, Džumhur je na pariškoj zemlji mučio Carlosa Alcaraza u lovu na osminu finala. Španjolac je, ipak pobijedio nakon trosatne bitke, a zatim je i osvojio turnir, ali Sarajlija mu je uzeo set.
- Kada sam ušao u njegov ritam, a taj njegov ritam nije baš isti kao kod drugih igrača, osjetio sam da moram biti izuzetno agresivan. Tako sam dobio treći set, imao sam šansu i u četvrtom, a da sam odveo meč u pet setova, tko zna što bi bilo. Treba imati na umu da je on fizička životinja i da je izuzetno spreman. Igrao sam s Novakom, Rafom i Rogerom, a Alcaraz ima "to nešto" od svih troje. Nema samo "A, B, C" planove, nego ima deset planova.
Popularni "Džumi", pak, prije tri godine zadobio je upalu gušterače, izuzetno ozbiljno stanje, a sve je počelo nakon meča na Roland Garrosu...
- Ta je situacija promijenila moj život u potpunosti, to je svakako najteži period mog života. Dosta sam vremena proveo u bolnici i na oporavku. Imao sam sreću što sam završio kod dobrih liječnika, a doktor iz Francuske mi je doslovno rekao da nije očekivao da ću se tako brzo oporaviti i da je u jednom trenutku bio u strahu jer od tako jakih, akutnih napada gušterače ljudi i umiru. Rekao mi je da sam uspio to sve iznijeti jer sam mlad i u formi. Rekao je i da sam imao sreće što sam ostao živ, ljudi se oporavljaju od šest mjeseci do godinu dana, a ja sam za četiri mjeseca igrao turnir. Nakon toga drugačije gledam na život, moji rezultati su posljedica toga i pokušavam više uživati na terenu.
Počeci u ratno vrijeme
Ono po čemu su ga, ipak, zapazili i oni površniji teniski promatrači jest komunikacija na terenu: sa suparnikom, sa sucima ili, čak, i s publikom. Na svoj, prepoznatljiv način.
- Pokušao sam u dosta mečeva biti igrač koji je potpuno miran, igrač koji šuti i koji nema komentare, ali to mi nije radilo. Ako sam takav, onda izgubim tu energiju u potpunosti. Koliko god to možda djelovalo negativno, u sebi nisam toliko negativan, to moram izbaciti da dođem do te pozitivne energije na terenu. To nekad možda nije najljepše, ali kada to radim znam da je to samo neko moje pričanje više sebi negoli bilo kome drugom. Ne želim imati nesportsko ponašanje niti prema igraču, niti prema sucu, niti prema publici. Jednostavno sam takav, imam 33 godine i neke stvari nije lako promijeniti nakon 15 godina
Rođen je samo mjesec dana nakon izbijanja rata u njegovom rodnom gradu, a tenis je zavolio zbog oca.
- Nakon rata sam se počeo baviti tenisom. Išao sam s ocem na terene za vrijeme rata i potkraj rata dok je on trenirao s drugom djecom. Najbolja stvar jest ta što se skoro ničeg ne sjećam oko rata, to je bilo od mog rođenja do treće ili četvrte godine, ali sjećam se kako je sve izgledalo u poslijeratnom periodu i kakvi su tada bili treninzi.
Zbog strasti prema svojoj domovini rijetko je propuštao okupljanja reprezentacije, a u Bosni i Hercegovini, uostalom, kao i u svim državama na ovim prostorima, očekivanja od sportaša su uvijek velika.
- Ne ide mi nekada u korist igranje Davis Cupa, ove sam godine igrao u Kazahstanu i nakon toga sam letio za Južnu Ameriku. Sad igramo u Ekvadoru i nakon toga idem u Kinu. Moje igranje za reprezentaciju je isključivo iz ljubavi prema državi. Dosta igrača mi govori da sam lud, ali volim biti sa svojom reprezentacijom. Igram 15 i više godina za reprezentaciju, propustio sam samo tri Davis Cupa u tom periodu. Želim da dođemo i do Svjetske grupe u Davis Cupu, to bi bio rezultat za povijest, a onda se mogu i oprostiti. Sport u Bosni ima velike entuzijaste i nekada su očekivanja možda prevelika. Na primjer, poslije meča s Alcarazom ljudi očekuju da moram dobiti 20. ili 30. na svijetu jer kako sam se mogao boriti s jednim od najboljih, a onda izgubiti od 50. na svijetu. Naši košarkaši putuju na Svjetsko prvenstvo, nadam se da će i nogometaši to ponoviti nakon što su bili u Brazilu 2014., da svi zajedno slavimo - zaključio je Damir Džumhur.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....