Baš je to fora, kada rukomet dođe na tenis pa mu je sve novo, lijepo. I tako 2012. navratiš u Wimbledon, sad u pariški dnevni boravak mog Nevena - Roland Garros. Vjerojatno nekim teniskim specijalistima to ide na živce, ali lako je raditi jedan sport na OI, to je privilegija koju mi nikada nećemo imati. Ideš od terena do terena i osluškuješ. Malo se teško probijati kroz silnu masu ljudi koji su došli gledati svaki svog aduta. Točno znaš na kojem igra neki Francuz, jer valjda su Olimpijske igre jedino mjesto u teniskom svijetu na kojem se navija glasovima, zastavama i slično. A Roland Garros je jedno vrlo posebno mjesto u Parizu na kojem su ispisane mnoge najveće sportske, ne samo teniske priče svih vremena. Imaš neko poštovanje prema svemu tome, što je teško objasniti.

Ali sve funkcionira besprijekorno, puno je volontera koji su istinsko srce Igara, pa je među njima i jedna naša koja živi u Francuskoj. Dakle, nema gdje nas nema.

Servis je bio problem

I tako šetajući smo stigli na teren broj 14 na kojem je prvi meč na olimpijskom turniru tenisačica igrala Donna Vekić. Nakon polufinala Wimbledona mnoga su očekivanja vezana za njen nastup ovdje, no ona ne djeluje nimalo pritisnuta tom činjenicom

Nepristojno smo, dok smo pokušavali poletjeti iz Zagreba, slušali Donnu kako priča o problemima s gležnjem. I nekoliko puta ga je istezala za vrijeme meča s Talijankom Luciom Bronzetti, 67. igračicom svijeta. Donna je kao 21. na WTA ljestvici i kao 13. nositeljica ovdje bila favorit, ali papir je papir - teren je teren.

I to se vidjelo. Mala Talijanka, brza na nogama, ali slaba na rukama, teško je disala pod pritiskom koji joj je zadavala Donna Vekić. Ipak je u tom meču sve ovisilo o Osječanki koja se pomalo i previše napatila do pobjede. Prvi set je bio ok, 6:2. Drugi je počeo loše, s 3:1 za Talijanku nakon kojih se Donna vraća na 4:3 i polako ide prema kraju. Zanimljivo, kada je gubila svoj servis, u dva navrata nakon toga ostvarila je gemove bez ijednog izgubljenog poena na servis protivnice i u tom detalju možda se najbolje vidi razlika u kvaliteti.

TOM DUBRAVEC Cropix

Dvije meč lopte je imala u devetom gemu drugog seta, još tri u desetom, ali je i njih prosula Osječanka, no nije izgubila konce i prvu sljedeću za 7:5 pretvorila je u konačnu pobjedu. Talijani su bodrili svoju Luciu, ali podrška Donni Vekić bila je veća, pa smo ih eto i u tome dobili.

Donna će u drugom kolu igrati s Kanađankom rumunjskih korijena, Biancom Andreescu koja je pobijedila Dankinju Tauson 6:2, 6:3. Zvuči dobar ždrijeb jer je Andreescu 171. igračica na WTA listi. No, favoriti se potvrđuju na terenu.

I onda je stigla Donna Vekić pred novinare, vidno zadovoljna ostvarenim na startu turnira.

- Servis je bio problem, prvi servis, ali prvi meč nakon Wimbledona je usprkos tome bio dobar, ja sam zadovoljna, jer praktično nisam imala nikakve posebne pripreme prije dolaska u Pariz. Promjena podloge na onu koja meni nikako ne odgovara. I ugodno sam iznenađena svojom razinom danas, nisam očekivala da ću tako dobro igrati. Bila sam spremna na veliku borbu i sretna sam da sam sve to uspjela riješiti u dva seta.

Mate je jedan od najboljih

Gležanj je problem?

- To je relativno, ali nije samo da me gležanj muči. Ima tu još puno stvari, ali nema profesionalnog sportaša kojeg nešto ne muči i ne boli. Sezona u tenisu je jako duga, nema odmora i bila bih zabrinuta da me nešto boli.

Pet propuštenih meč lopti može dovesti do gubljenja živaca?

- Ne, nisam se nervirala, bila sam mirna. Igrati na Olimpijskim igrama je posebno, drugačije nego na nekom turniru. Tu igraš za Hrvatsku, tu je malo više nervoze, emocija... Moraš se fokusirati, čak i kada ne ide kako želiš, ja sam uspjela, dobila sam osam poena zaredom na kraju i to je pokazatelj toga od čemu govorim.

I sada Bianca Andreescu?

- Nemam iskustva s njom, nikad nisam igrala s njom. Ovdje nema loših igračica i sigurno da će taj meč bili veliki izazov. Svi žele pobjedu kada igraju za svoju zemlju, ali polako, imamo i miks.

Kakva su očekivanja u tom ždrijebu?

- Mate Pavić je jedan od najboljih igrača u parovima. Dat ću sve od sebe, imam dobar servis, mogu vratiti i vjerujem da ćemo dobro igrati. Držati svoj servis je glavno. Na početku godine su mi OI bile jedan od glavnih ciljeva i tu se ništa nije promijenilo. Došla sam dati sve od sebe, pokušati najbolje, pa ćemo vidjeti.

I ode Donna, mi kroz vrisku Francuza do “pressa”. Vrisak se u međuvremenu pojačao, jer je na glavni teren stigao Rafa Nadal. I tako iz dana u dan. Posebno mjesto ovih Igara, nedvojbeno. Mjesto po kojem se Pariz prepoznaje.