U četvrtak je ostvarila najveći uspjeh karijere, pa je stoga za malu nagradu petak bio dan bez treninga. Štoviše, umjesto treninga “pala” je šetnja Parizom. A može li ljepše od mostova na Seini, Elizejskih poljana, Eiffelovog tornja, Louvrea...
Iako joj je tek 20, nije da Lucija Ćirić Bagarić nije sve to i nekoliko puta prije već razgledala.
- Ovo mi je sedmi ili osmi put da sam ovdje jer bila sam već sa 12-13 godina, pa još jednom kasnije s mamom, pa na juniorskom Roland Garrosu, pa sam prošle godine igrala ligu za jedan francuski klub i dolazila dva-tri puta. Tako da je Pariz valjda moj najposjećeniji grad u kojem sam bila - reći će mlada tenisačica iz Dubrovnika, a posljednjih nekoliko godina sa zagrebačkom adresom.
- I apsolutno najdraži, bio je to i prije ovoga.
A pod “ovo” misli na prolazak u glavni turnir Roland Garrosa. Lucija je, naime, prošla tri kola kvalifikacija i prvi put će u karijeri igrati među 128 najboljih na jednom od četiri Grand Slam turnira. Ne treba previše pogađati kakav je osjećaj znati da te čeka debi u elitnom društvu...
- Joj, predivan! Da me netko pitao na koja od četiri Grand Slama želim proći kvalifikacije, odmah bih rekla Roland Garros. I zbog Pariza, a i općenito volim zemlju. Igrala sam sva četiri juniorska Grand Slama i ovaj mi se najviše svidio, i kao teniski kompleks, i tereni, najljepša sjećanja su mi odavde i zato mi je baš drago da ću prvi seniorski Grand Slam igrati baš ovdje.
Dvije zvučne pobjede
I to iz prvog pokušaja uopće. Nekima treba nekoliko pokušaja, pa i nekoliko godina, a ona je, eto, došla prvi put i odmah to “riješila”.
- Ne mogu reći da bih bila zadovoljna proći kolo-dva, jer uvijek je želja ostvariti najbolji mogući rezultat. Prvo kolo mi je bilo najteže, zbog sve te nervoze, ali kad je prošlo osjećala sam se u kasnija dva puno bolje na terenu.
Dobila je dvije zvučne i bolje rangirane suparnice nego što je sama (WTA 185), Arinu Rodionovu (WTA 103) sa 6:4, 6:3, pa Rebeccu Marino (WTA 164) sa 6:2, 6:3 i na koncu Sarah Saito (WTA 251) sa 7:6(5), 6:1. No taj posljednji korak je nosio najveći ulog pa je razumljivo bilo i više pritiska.
Ne idem na internet na dan meča, jer to zna ometati i izgubiš fokus, a kako su sada bili mečevi tri dana zaredom, tako nisam “otvarala” ništa
- Da, bilo je toga u nekom dijelu moje glave, ali nisam htjela razmišljati previše o tome, jer onda bi se još više presinga stvorilo. Postavila sam se kao da je to normalan meč, kao da je 2. kolo nekog običnog turnira, a ne za ulazak u Grand Slam i moj najveći uspjeh. I bilo mi je s tim razmišljanjem puno lakše igrati.
Recept je upalio, a dan kasnije, kod popunjavanja ždrijeba, Lucijino ime završilo je pored onog Peyton Stearns. Riječ je o dvije godine starijoj Amerikanki koja je baš prije nekoliko dana osvojila svoju prvu WTA titulu u Maroku (Rabat) i to nakon što je u četvrtfinalu u trećem setu “okrenula” 0:5 i 30:40 u 7:5 protiv Talijanke Bronzetti.
Pomaže mi juniorsko iskustvo
Inače, Lucija je u jednom ranijem razgovoru za SN rekla kako joj je Bjeloruskinja Arina Sabalenka svojevrstan uzor, odnosno da je to tenisačica s kojom bi voljela igrati meč. Ovo je, dakle, prvi puta da su zajedno u ždrijebu istog turnira, odnosno da doista postoji prilika da igraju međusobno. Da bi se to dogodilo u Roland Garrosu, trebaju obje pobijediti četiri meča i eto dvoboja Lucije i Arine u četvrtfinalu...
- Istina, Sabalenku pratim već dugo vremena i stvarno mi se sviđa kako igra, njezin stil. Međutim... sad je to malo drugačije. Sada kada znam da sam s njom u turniru, da imam čak i šansu igrati protiv nje, onda je ne gledam kao nešto toliko posebno.
No, svakako je poseban osjećaj da sada na kompleks Roland Garrosa ulazi kao jedna iz elite. Umjesto skromnih terena i uvjeta na ITF Touru, sada se praktički očeše ramenima s Igom Swiatek, Coco Gauff i ostalima iz vrha svjetskog društva, s kojima dijeli terene na Grand Slam turniru.
- Kada sam bila kao juniorka na Roland Garrosu sve mi je bilo “vau” jer sve sam vidjela prvi puta. Sada to iskustvo i donekle pomaže jer nisam sad posve očarana svime. Makar je, eto, dan ranije baš Iga sjedila stol do nas na ručku. One koje sam gledala do nedavno na televiziji sada su uživo pored mene, u istim smo svlačionicama i moram priznati da je lijepo to doživjeti, ali istovremeno osjećam se kao dio njih i svega toga.
U današnje vrijeme znak da si napravio ili napravila neki uspjeh jest količina poruka i čestitki na društvenim mrežama ili pametnom telefonu, toga nije manjkalo kod Lucije.
- Uf, bilo je svega, preko Instagrama, poruka, poziva... Inače, ne idem na internet na dan meča, jer to zna ometati i izgubiš fokus, a kako su sada bili mečevi tri dana zaredom, tako nisam “otvarala” ništa u tom razdoblju. I onda kad je sve završilo, kad sam išla provjeriti poruke, nakupilo se toga. Cijeli dan sam odgovarala, nekima i s tri dana zakašnjenja ha-ha.
Ne zbog toga, ali raspored za glavni dio turnira išao joj na ruku, odnosno nije morala već prvi dan (nedjelja) na teren već štoviše, meč sa Stearns postavljen je za utorak.
- U ovoj situaciji mi je draže što sam dobila par dana više. Ne bi bio problem i da sam trebala igrati u nedjelju, ali kako se pogodilo da sam kvalifikacije igrala tri dana zaredom, što je dosta stresno, onda petak, cijeli vikend pa još i ponedjeljak za odmor, psihički i fizički, te relaksaciju dobro dođe.
Lucija 23-0, Sinner 16-1
Ovaj uspjeh u Parizu za Luciju je samo nastavak inače sjajne dosadašnje sezone. Osvojila je četiri ITF turnira, s time da je sezonu otvorila sa 23-0 (!) te dobila za veljaču nagradu Igračica mjeseca od strane ITF Toura.
- Ma odlična sezona do sada, nemam se što žaliti, dapače. Baziramo se na tome da gledamo kako igram i treniram, a ne da hvatamo rezultat po svaku cijenu, pa da je drama ako eventualno ne uspijemo. Želimo da forma bude kontinuirana jer onda će doći i rezultat.
Taj prvi poraz uopće me nije unazadio, niti je bilo depresije jer znala sam da ne mogu samo pobjeđivati cijele godine
Itekako je, pak, vidljiv kontinuitet napretka. Prošle godine u ovo doba Lucija je bila 473. na svijetu, u 2024. je ušla kao 277. na WTA listi. Trenutačno je 185. Dakle, uspon, postepen, ali dosljedan, traje već neko vrijeme.
- Ništa ne ide odjednom. Nije se ni kod mene dogodila neka ogromna promjena, već samo to što zadnju godinu-dvije baš dobro treniramo i bilo je pitanje vremena kad će se to oslikati na rezultatima. Posložilo se i tenis i kondicija i to je bio prekidač da krenem u tu pozitivnu seriju, ali iza svega je puno sati treninga.
Inače, kad je imala taj niz nepobjedivosti, istovremeno je kod tenisača “vruć” bio Jannik Sinner, pa je netko u šali nakon prvog poraza Talijana zgodno “bacio” usporedbu: “Lucija 23-0. Sinner 16-1”. Svoj prvi poraz Lucija je, pak, upisala tek sredinom ožujka.
- Nije bilo pritiska da održim tu seriju i dalje, štoviše taj prvi poraz uopće me nije unazadio, niti je bilo depresije jer znala sam da ne mogu samo pobjeđivati cijele godine, te da se poraz mora kad-tad dogoditi.
Zbog velikog broja mečeva (ukupno 33), što je posljedica i velikog broja pobjeda (28), odlučili su Lucija i njezin stožer ne igrati, primjerice, nedavni Zagreb Ladies Open već taj tjedan odmarati uoči kvalifikacija za Roland Garros.
I pogodili bingo. Jer u utorak će 20-godišnja Dubrovkinja igrati svoj prvi meč na Grand Slam turniru...