Poreč je otvorio, Opatija je zatvorila 51. izdanje Istarske rivijere, serije teniskih turnira u sklopu ITF Toura. Između ta dva tjedna igralo se još i u Rovinju, i taj tercet gradova postali su sada standardni domaćini najdugovječnijeg teniskog natjecanja u Hrvatskoj, ali koji se i ovoga puta pokazao možda i najdragocjenijim.
Poznata je priča kako je kroz svoju bogatu povijest Istarska rivijera bila lansirna rampa za stelarne karijere brojnim hrvatskim i stranim teniskim veličinama, da su tu Becker, Ivanišević, Muster, Korda, Krajicek, Čilić, Thiem... osvajali prve bodove, ostvarivali prve pobjede i osvajali prve titule u karijerama koje su kasnije ukrasili Grand Slam naslovi i(li) status broja 1 na svijetu.
Preko 150 stranih igrača
Ovogodišnje izdanje, pak, možda kao nikad prije u tolikoj mjeri i na tako sjajan način nije bilo obilježeno mladim hrvatskim tenisačima. Gotovo nikad nije Istarska rivijera razočarala, ali sada je skoro pa nadmašila samu sebe.
- Rijetko kad kažem da sam jako zadovoljan, makar je s Istarskom rivijerom u pravilu sve OK i uvijek sam zadovoljan, ali ovo sada bilo je fantastično - nije skrivao oduševljenje Branimir Horvat, glavni čovjek u organizaciji turnira.
Horvatu je ovo bila okrugla, 30. godina kako je ili direktor ili predsjednik organizacijskog odbora Istarske rivijere, što će reći da je puno toga na ovim turnirima proživio, vidio i svjedočio, pa mu treba vjerovati na riječi. Uostalom, potvrda je i sve ono što se zbivalo u Poreču, Rovinju i Opatiji, gdje su od ukupno šest titula, po tri u singlu i u parovima, četiri osvojili Hrvati.
- Imali smo opet puno stranih igrača, preko 150, uključujući pretkvalifikacije i kvalifikacije. Glavni turniri su, što se kvalitete tenisa tiče, bili standardno dosta dobri, imali smo kvalitetne terene, pa i sreće s vremenskim prilikama. Dva-tri dana smo imali kišu, što je od ukupnih 25-26 dana, zapravo zanemarivo. Nije ni vjetra bilo, kao što zna inače biti, tako da su za ovo doba godine uvjeti savršeni bili. A onda su na sve to došli i rezultati naših tenisača...
Krenimo redom, od prve postaje, Poreča.
- Dino Prižmić vratio se na Istarsku rivijeru nakon što je prošle godine kod nas osvojio svoje prve bodove za ATP ljestvicu. A sad je dominantno osvojio turnir, izgubio je samo jedan set i oduševio je igrom, bio je baš na drugoj razini u odnosu na ostale. Postao je time najbolje rangirani tenisač na svijetu ispod 18 godina i s obzirom na to kako napreduje ovo bi mu mogao biti i jedan od zadnjih turnira ovog ranga.
U prijevodu, iako mu je tek 17, Dino je spreman za višu razinu turnira. Trebao je, doduše, igrati i u Rovinju, ali...
- Šteta da ga je spriječila želučana viroza. Ali, zato se pojavio Matej Dodig, koji je u Poreču osvojio svoj prvi bod u životu, a onda tjedan kasnije osvoji turnir toliko uvjerljivo. Jer nisu to bile samo pobjede, već i igra i rezultat jer u polufinalu i finalu izgubio je po par gemova samo, što je zaista fantastično.
Najdojmljivije od svega je što su 17-godišnjem Osječaninu Poreč i Rovinj bili prvi i drugi profesionalni turnir u životu.
- I na ITF-ovoj su stranici istaknuli da je on tek jedan od pet igrača u svijetu u posljednjih 20 i nešto godina, koji je već u svom drugom turnir tog ranga osvojio pobjednički pehar.
Nije tu bio kraj dobrih vijesti, štoviše na posljednjoj postaji u Opatiji zabljesnuo je i treći Hrvat.
- Nakon što je osvojio parove i u Poreču i u Rovinju, Luka Mikrut došao je sada do izražaja i u singlu jer igrao je u Opatiji svoje prvo pojedinačno polufinale u karijeri. Ali, i u parovima je opet bio u finalu. Šteta što ih nije osvojio jer, koliko smo uspjeli provjeriti podatke, od početka 2000-ih nitko nije osvojio tri turnira zaredom u parovima. Eto, jedna mu je pobjeda falila da postavi taj svojevrsni rekord.
Već se sprema 52. izdanje
No, sigurno je 18-godišnji Splićani i ovako zadovoljan, jednako kao Horvat.
- Da sam sâm pisao scenarij, još bih samo dodao da Luka osvoji posljednji turnir i to bi onda bilo perfektno. Ne znam kad će se i hoće li se opet nešto ovakvo ponoviti. Neki su me pitali što bismo mogli napraviti kao iskorak sljedeće godine, ali realno, ne znam kako može biti bolje! Nadam se samo da će se ponoviti što bliže ovome.
Ili da se nađu nova tri tinejdžera, 17 ili 18-godišnjaci koji će opet ispisati nove fantastične priče.
- Ha ha, to ne ide baš tako lako. No, vidjet ćemo, tko zna. Mi ćemo, jasno, raditi i pripremiti da bude čim bolje. Idemo dalje sigurno s ova tri turnira, možda uspijemo dodati još jedan, što nam je želja već nekoliko godina. Kako god, nećemo stati, mi nikad ne mirujemo, uvijek pokušavamo napraviti neki iskorak. Jedino što se organizacije i kvalitete tiče, tu nemamo baš puno prostora jer smo već, rekao bih, na visokoj razini - podvukao je Branimir Horvat.
Toliko dobrih vijesti, toliko dobrih priča, priča, toliko pobjeda, pa čak i senzacijâ, ono je po čemu ćemo pamtiti ovogodišnje turnire. Ali tko zna kakva iznenađenja sprema već sljedeća Istarska rivijera...