Nekadašnja velika nada svjetskog tenisa Jelena Dokić nikada nije uspjela ostvariti svoj puni potencijal.
Jedan od najvećih krivaca za takav rasplet priče je njezin otac koji ju je godinama zlostavljao. Premda je još sa 16 godina pobijedila Martinu Hingis, a s 19 je pobjeđivala velika imena kao Kim Clijsters, Venus Williams ili Justine Henin, život joj je obilježilo teško djetinjstvo i kasnije mladost.
Dokić je rođena u Osijeku, a tijekom rata je preselila u Srbiju pa u Australiju gdje i danas živi. Često zna na društvenim mrežama objavljivati potresne priče, ali i one koje bi trebale nadahnuti ljude u njihovim borbama, a za jednu od takvih odlučila se i ovog puta.
"Onome tko treba ovo čuti danas i uvijek!
Prije nego počnem, samo ću reći da sam dobro.
Ovo je zbog jednog od onih ‘loših dana‘ kojeg svi ponekad imamo, ali smatram da je važno razgovarati o tome u nadi da bi ovo moglo pomoći nekome tko možda prolazi kroz teška razdoblja.
Znajte da je u redu reći da niste dobro i pustiti sve to van i plakati. Otvoreno.
Ovo je za mene bio jedan od onih dana. Bila sam shrvana i tužna. Puno sam plakala. I to je u redu, sve sam pustila van.
Zatim sam nazvala prijatelja i tada sam dobila pomoć.
Dakle, ovo je moja poruka vama ako se borite, liječite ili nosite s traumom.
Neka vam nikad ne bude neugodno boriti se.
Nema apsolutno nikakve sramote u liječenju svoje traume.
Nije sramota plakati.
Nije sramota početi ispočetka.
Nije sramota tražiti pomoć.
Nije sramota dobiti pomoć.
Nije sramota imati svoju priču.
Nije sramota priznati da patiš.
Nije sramota reći da se borite naglas.
Nije sramota naporno raditi na prevladavanju stvari.
Emocionalna bol nije nešto što treba skrivati, gurnuti pod tepih i nikada o tome govoriti.
Postoji istina, rast, iscjeljenje, snaga, hrabrost i hrabrost u vašoj boli, ali samo ako se podijeli i iznese na vidjelo.
Dakle, ne dopusti svom srcu da vrišti od boli u tišini. Ispusti to, bit će lakše i ogromna težina će pasti s tvojih ramena ako to izgovoriš naglas.
Bez srama ili stigme. Samo čista iskrenost, sirovost i otvorenost.
Tiho smo patili, ali možemo i trebamo se glasno liječiti.
Nema veće patnje od nošenja neispričane priče ili boli u sebi.
Zato se nemojte sramiti ili da vam bude neugodno podijeliti svoju priču i progovoriti. To je vaše liječenje i zbog toga se nikada ne biste trebali ispričavati.
Oni koji osuđuju ili posramljuju ljude koji dijele svoje priče su oni kojih bi se trebalo sramiti i biti neugodno.
Zato pustite to van, podijelite svoju priču sa svojim najbližima i što je najvažnije potražite pomoć ako osjećate da vam je potrebna.
Shvaćam i stojim uz vas.
U ovome smo zajedno. Zajedno smo snažniji.
Ljubav,
Jelena."