Oni koji poznaju Gorana Ivaniševića jednostavno su znali da on u svom govoru neće propustiti izreći ime Nevena Bertičevića, trajao taj govor dopuštenih pet minuta ili kako je u ovom slučaju bilo, sedam i nešto minuta.
Legenda Sportskih novosti, vjerojatno najbolji i najplodniji novinar u dugoj povijesti jedine sportske tiskovine u Hrvatskoj, doslovno je pratio Gorana od početka do kraja. Evo što je Goran rekao u svom govoru:
- Novinari, imali smo puno zabavnih trenutaka, puno dobrih press konferencija, bilo je i puno neslaganja, ali opet, poštovali smo se. Moram spomenuti jednu osobu koja me pratila od moje desete godine. Neven Bertičević. Hvala ti, Nevene, za svaku lijepu riječ koju si napisao o meni.
Da je bilo više vremena, rekao bi on i više, ali i ovako je dovoljno. Ovako je i Neven "primljen" u International Hall of Fame u Newportu, a da nije jezične barijere, da su njegovi tekstovi bili dostupniji široj svjetskoj populaciji, uvjereni smo da bi on i doista bio tamo kao "contributor".
Istina, njegov značaj i njegov rad prepoznala je Međunarodna teniska federacija (ITF), koja mu je uoči finala Davis Cupa u Zagrebu između Hrvatske i Argentine 2016. godine dodijelila nagradu za novinarski doprinos u praćenju najstarijeg svjetskog momčadskog natjecanja. Prvi je kome je ta nagrada pripala.
Između njih je vladao i vlada jedan poseban odnos, koji je odavno prerastao odnos tenisača i novinara. Neven je o svakom sportašu pisao s emocijom i dubokim poštovanjem, no samo je jedan bio Goran, s njim je "živio i umirao", te se bio spreman odreći novinarske karijere samo da Goran osvoji Wimbledon.
- Da mi je netko rekao, nećeš više napisati niti jedan tekst, a Goran će osvojiti Wimbledon, ja bih iste sekunde pristao - rekao je u dokumentarnom filmu o Wimbledonu 2001. godine.
A bila bi to najveća moguća žrtva, jer pisanje je za Nevena oduvijek bila strast. Ono s čime se budio i s čime je išao spavati.
Sjećam se kako je pričao o svom prvom putovanju s Goranom, kad su bili cimeri na Orange Bowlu u Bradentonu na Floridi. Goran je bio dječak, a Neven sportski fanatik, koji bi po cijelu noć gledao sport na televiziji. Goran bi spavao, Neven dremuckao i gledao.
- Znao bi se on probuditi u noći, vidjeti mene u nekom iskrivljenom položaju. Ništa mu nije bilo jasno.
Spomenuo je Goran bezuvjetnu ljubav roditelja na svom putu. Ista takva bila je Nevenova prema Goranu. Bezuvjetna.