- Sjedim u restaurantu i netko me tapša po ramenu.
I?
- Okrenem se.
I?
- A ispred mene on. Dirk Nowitzki.
I?
- I ništa. Gdje si, Gorane, kako si, Gorane?
Ništa neobično.
- Možda, ali mi se nikad nismo upoznali. Nikad.
Dirk je uvijek bio takav. Srdačan. A zašto bi bilo čudno ako poznaje Gorana Ivaniševića.
- Dvadesetak minuta smo razgovarali kao stari prijatelj. Baš me oduševio. Žalio se da prošlu NBA sezonu nije najbolje igrao. Umor. I da će igrati još tri godine.
Nowitzki je, inače, veliki teniski fan. I svake je godine u Wimbledonu. Kad može. Poput Zlatka Mateše. S jednom razlikom, Mateša uvijek može.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....