Donna Vekić je još uvijek u procesu rehabilitacije nakon operacije desnog koljena krajem veljače. Očekivala je Osječanka da će taj proces biti brži i da će se tenisu vratiti tijekom sezone na zemlji, ali nema je na terenu. Preskočila je sve što je mogla i trebala igrati, prije svega velike turnire u Madridu i Rimu, a hoće li stići spremiti se za Roland Garros, još uvijek je neizvjesno.
- Što da kažem, proces rehabilitacije uvijek je težak i zahtjevan, ali veselim se i ja povratku na teren, pogotovo pred publikom koja je uvijek moja motivacija.
Dobra priprema
Publike će vjerojatno biti u Parizu na drugom Grand Slam turniru sezone, takve su najave, vrlo optimistične. Bilo ih je i u Melbourneu u veljači, na Australian Openu, gdje je Vekić kompletirala najmanje osminu finala na sva četiri najveća turnira. Igrala je, naime, u osmini finala u Wimbledonu 2018. godine, u Roland Garrosu godinu dana kasnije i u četvrtfinalu US Opena, također 2019. godine. Pobjedama nad Yafan Wang, Nadijom Podoroskom i Kaiom Kanepi ušla je u posljednjih šesnaest u Melbourneu, gdje je zaustavljena od kasnije finalistice Jennifer Brady. Na žalost, ne samo od Amerikanke, jer je kroz turnir počela osjećati koljeno i bol je postajala sve intenzivnija.
- Stvarno sam se dobro pripremila početkom sezone i osjećala sam kako moja razina igre ide sve bolje i bolje. Na Australian Openu kroz prve mečeve postepeno sam ulazila u natjecateljski ritam, ali pobjeda je uvijek nešto što ti daje dodatno samopouzdanje i priliku da rasteš iz meča u meč. Na žalost, iz meča u meč rasli su i bolovi i problem s koljenom. Stvarno mi je žao meča osmine finala s Brady, jer sam se osjećala teniski spremna za taj meč, međutim, razina boli je bila gotovo neizdrživa, sama se čudim kako sam uspjela uopće igrati. Doza adrenalina i želja za nastupom i što boljim rezultatom u tenisu nešto je što me pokreće, pa je tako i ovu bol gurnula u drugi plan. Šteta što me je to zaustavilo na Australian Openu, ali to doživljavam kao dio tenisa i sporta uopće, doći će nova prilika koju želim iskoristiti.
Dva tjedna kasnije završila je na operacijskom stolu u Bernu...
- Obzirom na dosadašnja iskustva odlučila sam operaciju hrskavice koljena napraviti kod doktora Biederta u Švicarskoj. Nije bilo drugog načina nego operativnim zahvatom riješiti razloge boli u koljenu. Na sreću, operacija je potpuno uspješno učinjena s konkretnim planom oporavka, koji je uključivao postepeno opterećenje trenažnog procesa. Iako kao sportaš, a posebno izraženi natjecatelj, naravno da sam nestrpljiva i da želim dovršiti taj proces u što kraćem vremenu. Ipak, priroda rehabilitacije traži svoje vrijeme. Najbolju moguću vijest dao mi je droktor Biedert prije par dana, potvrdivši da je kontrolna snimka potpuno uredna i da se koljeno očekivano oporavlja. Od prvog dana nakon operacije radim na pripremi jačanja tijela i svih grupa mišića s kondicijskim trenerom, a unazad desetak dana započela sam i sa treninzima na terenu uz svoje trenere.
Otkazana ekshibicija
Jedino što se mora još malo strpjeti, bilo bi pogubno ući u žestoki ritam prije vremena i zakomplicirati oporavak. Bit će uskoro tri mjeseca da je nema.
- Očekivala sam da ću biti spremna i u natjecateljskoj formi već u ovo vrijeme, no striktno slušam savjete liječnika i trenera kako ne bi zbog prevelikog opterećenja zapravo unazadili oporavak. Trenutno postupnim povećanjem intenziteta treninga dolazimo do potrebne forme za turnire. Koristim svaki dan maksimalno i vidjet ću kada će me to dovesti na tu razinu. Nadam se da će se to dogoditi čim prije.
U međuvremenu je otkazana i teniska ekshibicija u Osijeku, koju je organizirala njena obitelj, a na kojoj su trebali nastupiti Borna Ćorić, Ivan Ljubičić, Belinda Bencic…
- Humanitarna ekshibicija u Osijeku je prolongirana zbog odluke o epidemiološkoj situaciji i mjerama. Unatoč tome, realizirali smo cilj humanitarne akcije i izgradnje prvog javnog tenis terena u Hrvatskoj, u Osijeku. Teren je trenutno u izgradnji i kroz koji tjedan očekujemo puštanje u rad, potpuno besplatno, namijenjenog prije svega za djecu i mladež Osijeka i Osječko-baranjske županije. Izrazito sam ponosna na to.
Zahvalna na podršci
Kakav je život bez turnira? Ovo je Donni ipak najduža prisilna stanka.
- Naravno da me ne veseli što sam morala otkazati sve turnire do Roland Garrosa, ali kako sam već rekla, svjesna sam procesa oporavka. U kontaktu sam sa svim svojim prijateljima, nije mi lako gledati tenis na televiziji, ali evo i mene tamo ubrzo. Htjela bih se svakako zahvaliti nebrojenim porukama podrške mojih navijača iz Hrvatske, koje svakodnevno primam na društvenim mrežama. Hvala im na tome, puno mi znače.