Danska, Bugarska, Srbija i Švedska: to su četiri reprezentacije koje su ovog tjedna u Antalyji uzele mjeru hrvatskim tenisačicama u beskrajnom nizu pokušaja naših djevojaka da se dočepaju elitne skupine Billie Jean King Cupa. U natjecanju sa 60-godišnjom tradicijom, koje se donedavno zvalo Fed Cup, Hrvatska je već gotovo dva desetljeća nevažan faktor. Prošlo je 19 godina otkako je zadnji put igrala u Svjetskoj skupini, a u posljednjih 14 godina životarila je po Euroafričkoj zoni 1. Današnjim je porazom ispala u još niži rang, Euroafričku zonu 2, u društvo Kosova, Bosne i Hercegovine, Litve i ostalih velesila.
Od tih 14 godina, na klupi Hrvatske 11 godina sjedi Iva Majoli. Malo je reći da se osvajačica Roland Garrosa nije proslavila kao izbornica. Imala je 11 pokušaja da izvuče reprezentaciju iz trećerazrednog društva i 11 puta pogodila u ništa. Kad bismo krenuli analizirati učinak svih aktualnih izbornika, pitanje je bi li itko imao lošiji učinak od Majoli.
Unatoč svemu, bivša članica Top 5 svjetskog tenisa zaštićena je kao da je s HTS-om potpisala doživotni ugovor. U dva ili tri navrata šuškalo se o njezinoj smjeni, predsjednica Nikolina Babić svojedobno nas je uvjeravala da su mandati svih izbornika "na raspolaganju", ali nije se dogodilo ništa. Majoli čvrsto drži kormilo dok se brod hrvatskog ženskog tenisa vrti u krug bez navigacije i s posadom koja je pogubljena.
Okrnjena ekipa i neobjašnjivi porazi
Petra Marčinko, Antonia Ružić, Tara Würth i Lucija Ćirić Bagarić su bliska budućnost WTA Toura, poker koji će hrvatskim ljubiteljima tenisa sigurno priuštiti lijepe trenutke, ali još uvijek ne mogu biti kostur reprezentacije. Četiri poraza u Turskoj to su zorno potvrdila. U normalnoj situaciji, Danska, Bugarska i Švedska bile bi zrele za nokaut, baš kao i Srbija koja ima tek neznatno stariji kadar od Hrvatske. Mia Ristić (16), Lola Radivojević (18), Olga Danilović (22) i Katarina Kozarov (24), to su djevojke koje su osigurale glatkih 3:0 protiv Hrvatske.
Oni koji su više "unutra" pritom nas uvjeravaju da bi se čak i takav, oslabljeni kadar Hrvatske pod drugačijim okolnostima trebao prošetati kroz ovakvu konkurenciju. Jer teško je protumačiti nevjerojatne oscilacije Petre Marčinko, kao i činjenicu da Antonia Ružić, koja igra u vrlo pristojnoj formi i nedavno je očitavala lekcije Barthel, Hrunčákovoj ili Kerkhove, tako uvjerljivo izgubi od 16-godišnje Mije Ristić, trenutačno 412. igračice svijeta. Isto vrijedi i za Taru Würth i njezine poraze od Topalove i Radivojević. Uzorak je prevelik da bi bio slučajan.
Pitanje na koje Majoli mora servirati odgovor, ako će joj ga itko u Savezu uopće postaviti, jest zašto u reprezentaciji nema Donne Vekić, Petre Martić i Ane Konjuh. Da, znamo: ozlijeđene su. Opet čitamo objašnjenja o umoru, zapešću, iskrenutom gležnju, uobičajene priče kojih smo se proteklih godina naslušali. Kako to da Marin Čilić nikad nije otkazao nijednom izborniku, osim kad stvarno nije bio ozlijeđen ili premoren?
Omiljeni argument o nepravdi
Pisali smo posljednjih godina o suludim izlikama igračica, otkazivanjima u zadnji čas, kao i o kroničnom manjku organizacije i discipline. Ništa se nije promijenilo. Petra Martić svojedobno je javno poručila da se više neće odazivati, pa se predomislila, a sad je opet nedostupna.
U idućim danima očekujemo Ivin omiljeni džoker iz rukava, onaj argument o teškom i nepravednom sustavu natjecanja, u kojem se teško probiti na viši rang. Lani je napokon preskočila i taj zid, pa se sudarila s Njemicama u Rijeci. Od sljedeće godine Hrvatska je u teniskoj četvrtoj ligi, i tko zna koliko još duže od toga.
Kad se podvuče crta, ostaje samo jedno pitanje - što još treba napraviti Iva Majoli da je netko u Savezu pozove i kaže: hvala, ali dovoljno ste pokušavali?
Napomena: tekst je ažuriran nakon poraza od Švedske (0:3) u četvrtom dvoboju Prve skupine Euroafričke zone.