Reputacija Novaka Đokovića uništena je više od centralnog terena u Wimbledonu nakon dva tjedna tenisa, podvukao je novinar Daily Maila Mike Dickson, referirajući se u svom komentaru na katastrofalan završetak Adria Toura u nedjelju u Zadru.

Nema u tome zluradosti, niti se Dickson naslađuje. Teško je vjerovati, piše Steve Tignor s tennis.coma, da netko tko je tako oprezan oko toga što unosi u svoje tijelo, može biti tako nepažljiv oko eventualne zaraze virusom. Ipak, bio je nepažljiv. Priznao je to i sam.

Treba li Novaka Đokovića zbog toga razapeti i zaboraviti zašto je uopće došlo do organizacije Adria Toura u prvom redu? Treba li na njega svaliti svu krivnju? U redu, mnogi od njegovih stavova (njegove supruge Jelene, također), osobito naglašeni i potencirani tijekom potpune izolacije uslijed pandemije koronavirusa, djelovali su i djeluju štetno (nema ih smisla ponovo nabrajati, jer ih je lako pronaći u bespućima interneta, pogotovo u svjetlu eskalacije “pada” Adria Toura).

No, nekako se olako zaboravlja da je Novak Đoković tijekom ove pošasti itekako pozitivno djelovao u humanitarnom smislu s donacijama i da je Adria Tour zamišljen tako da prije svega ima humanitarni karakter.

I dalje je samo čovjek

Bez obzira što na teniskom terenu vrlo često, najčešće, izgleda nepobjedivo i nedodirljivo, što se u stanju kao rijetko tko izvući iz izgubljenih situacija (poput suočavanja s one dvije meč-lopte u prošlogodišnjem čudesnom finalu Wimbledona protiv Rogera Federera), što je već odavno na putu postati najveći svih vremena, Novak Đoković je i dalje samo - čovjek. Sa svim vrlinama i manama.

U njegovom rodnom Beogradu se vidjelo zašto, jer mu je bilo jako stalo da se sve njegove kolege osjećaju dobro i da vide odakle je on krenuo u svijet, pa ne čudi da su ga na kraju svladale emocije.

Gledajući čisto teniski, najzanimljivije će biti vidjeti kakav će Đoković izaći iz ove bolesti, kako će na njegov mentalni sklop utjecati sva ova nevolja i medijski rafali sa svih strana, pa i otvorena ljutnja mnogih kolega. Rijetki su, doista rijetki oni poput Paula McNameeja, bivšeg australskog tenisača i direktora Hopman Cupa, koji ga nastoje obraniti.

- Sreo sam puno šampiona. U smislu humanosti i velikodušnosti, Novak je na vrhu. Želeći donijeti radost, podcijenio je virus. Da, imamo posljedice. Virus je svuda oko nas. Oprostite, ali ipak razmislite dvaput prije nego što osudite čovjeka čista srca, koji je pogriješio.

Lekcija za sve

Hoće li ili neće ostati predsjednik Vijeća igrača pri ATP Touru, čini se kao prilično trivijalno pitanje. To što kruže glasine da ga se želi smijeniti nije nešto zbog čega bi morao biti zabrinut. Važnije je kako će se ponašati na terenu, kako će ga tretirati publika jednom kad joj se ponovo otvore vrata stadiona. Za početak, za njega je dobro što će se igrati bez gledatelja, a s vremenom će se ova hajka stišati.

- Ne vjerujem u ograničenja - rekao je nedavno u intervjuu Grahamu Belingeru.- Mislim da su ograničenja samo iluzija ega ili mozga.

Mislio je na svoj lov na Rogera Federera i Rafaela Nadala, može li se uopće osvojiti kalendarski Grand Slam (jedini je nakon Roda Lavera uspio osvojiti četiri u nizu, ali ne u istoj godini)... Njegova dobra volja i enormna želja za organizacijom Adria Toura slomila se na koronavirusu, priznao je da se i on upecao olako shvaćajući opasnost. Uostalom, pozitivan je, kao i supruga, mora u izolaciju na četrnaest dana.

Na vrlo težak način naučio je lekciju, ali ta lekcija trebala bi poslužiti svima. Nema nedodirljivih. I tu bi svi skupa trebali stati s kritikama.