Tužba udruge tenisačica i tenisača (PTPA) protiv ATP-a, WTA-a, ITF-a i ITIA-e, kvarteta organizacija koje praktički vladaju tenisom kakav poznajemo već desetljećima, izazvao je, razumljivo, lavinu reakcija.
Teniski “sindikat” okomio se na vladajuće organizacije, dakle praktički napao i Grand Slamove i sve ATP, WTA i ITF turnire koje postoje, optužujući ih da su “kartel koji igračima ograničava zaradu i kontrolu nad vlastitim karijerama i brendiranju”, kao i da monopolizira tržište kako bi otjerao konkurentske turnire “na štetu igrača i navijača”, a radi osobnog profita; da su korumpirani i da svojim poslovanjem “provode anti-natjecateljske prakse i očito zanemarivanje dobrobiti igrača”.
Argumenti za sve to podnijeti su u opširnoj sudskoj tužbi na čak 163 stranice s, jasno, gomilom stručno-pravne terminologije iz koje je teško izvući kratki sažetak razumljiv laicima. No, kada biste ipak pokušali, vjerojatno bi vas dovelo do zaključka kako se sve svodi na, a što drugo nego - novac.
Lova, zarada, prihodi, kako se god okrene, isplivaju u prvi plan - s naglaskom da namjera PTPA, čini se, nije da se oni bogati još više obogaćuju, već da od velikih cifri, koje nesumnjivo kolaju tenisom, svoj dio kolača dobije što veći broj tenisačica i tenisača, odnosno i oni koji nisu uvijek medijski i bilo kako drugačije eksponirani, već jedva spajaju kraj s krajem. U PTPA-u smatraju da za to ima mjesta, ali da je to trenutačno onemogućeno zbog načina poslovanja ATP-a, WTA-a i ITF-a.
Iako nije konkretno stao svojim imenom iza tužbe, kao što jest 12 sadašnjih i bivših tenisača (Kyrgios, Pospisil, Opelka, Cirstea, Sandreg, Gracheva...), Novak Đoković svakako stoji iza nje jer je uostalom suosnivač, član izvršnog odbora i glavno lice PTPA-a. On već godinama ukazuje da sustav nije pošten prema svima...
- Broj sportaša koji žive od tenisa, a koji je treći globalno najrašireniji sport, jest oko 400. Tu se ubrajaju tenisačice, tenisači, “singl” i parovi, dakle svi i sve zajedno je manje od 500 sportaša koji žive od ovog sporta - govorio je već jednom ranijom prilikom 24-struki Grand Slam pobjednik.
- Od tih 500 vjerojatno njih 250-300 ne može si priuštiti stalnog fizioterapeuta ili kondicijskog trenera, a neki ni teniskog trenera, jer im je preskupo, jer ne mogu od tenisa, od svog posla, zaraditi toliko da pokriju sve troškove. U tenisu se moraš sâm pobrinuti za sve, a u NBA, recimo, u klubu dobiješ i trenere, i kondicijske, i opremu, dresove, lopte, dvoranu... dakle, sav temeljni alat za svoj posao dobiješ, ne moraš o tome brinuti niti sâm plaćati. U tenisu toga nema.
Nije Đoković slučajno povukao usporedbu s NBA ligom (makar se može raspravljati o ekvivalentnosti momčadskog i individualnog sporta), dapače i u aktualnoj tužbi na 163 stranice može se naći nekoliko zanimljivih konkretnih primjera, a koji također povlače paralele s NBA.
Recimo, PTPA kao jednu od svojih zamjerki ističe zabranu da tenisači mogu imati kladionice kao osobne sponzore, a da istovremeno ATP i WTA ima kladionice kao svoje sponzore. Smatraju da time uskraćuju tenisačima moguću zaradu...
“LeBron James surađuje s kladionicom DraftKings Sportsbook, koji je i partner NBA lige”, kažu iz PTPA-a ukazujući da, ako može LeBron i NBA, zašto ne bi mogli i tenisači i ATP, uz ogradu da tenisači ne bi pri tome smjeli biti vezani uz klađenje na tenis, kako bi se izbjegla sumnja na korupciju.
Ističe PTPA da ATP uskraćuju tenisačima sponzore jer postoji pravilo da na teniskim terenima mogu reklamirati samo kompanije koje su “odobreni proizvođači teniske opreme” od strane ATP-a.
“Konkretno, ako primjerice Louis Vuitton ili Gucci, ponude tenisaču znatan prihod ako na teren u Indian Wellsu izađe s teniskom torbom na kojem je njihov logo, tenisač to mora odbiti samo zato jer ATP ne priznaje luksuznu modnu tvrtku kao teniskog proizvođača”.
Poziva se PTPA opet i na NBA (ali i NHL i MLB također) kao organizaciju koja oko 50% svog prihoda dijeli sa svojim sportašima, košarkašima, dok od ATP-jeve zarade tenisači dobivaju mizeriju, odnosno manje od 20%.
“Grand Slamovi kolektivno su u 2024. generirali 1,5 milijardi dolara, a tek 10-20% tog iznosa otpada na nagradni fond za tenisačica i tenisače. Zarađuju od prodaje ulaznica, TV prava, sponzora, a US Open se pohvalio da je samo od prodaje određenog koktela tijekom dva tjedna turnira zaradio 12,8 milijuna dolara. To je više nego što su zajedno dali pobjednici i pobjedniku turnira (9 milijuna USD).”
Nadalje, PTPA navodi još jedan primjer na koji način ATP i WTA bezrazložno onemogućuju veću zaradu tenisačima.
“Turnir u Indian Wellsu htio je podići nagradni fond za 1,6 milijuna dolara jer je imao prostora za to, ali ATP i WTA su zabranili jer bi to onda navelo i ostale turnire istog ranga da povećaju nagradni fond, a oni to nisu htjeli strahujući da prominentni tenisači neće htjeti doći na njihove turnire, ako neće zaraditi jednako kao u Indian Wellsu. Umjesto da tržište određuje vrijednost našeg rada, na ovaj su način ATP i WTA kao i svi turniri formirali zavjeru kako bi ograničili visinu zarade tenisačima, a sebi ostavili veći postotak prihoda. Istina je da je ukupno nagradni fond za tenisače na svim turnirima rastao s godinama, ali ni približno proporcionalno sa zaradom samih turnira.”
Zamjera PTPA što tenisači, da bi sudjelovali na turnirima, moraju potpisati ugovor kojim prebacuju svoja NIL prava na ATP, koji na njima zarađuje, a kompenzacija tenisačima ne postoji. Primjerice, organizatori mogu promovirati svoj turnir koristeći ime i fotografije tenisača bez da tenisači za to dobiju bilo kakvu naknadu.
Problem je, kaže u tužbi, i što ATP i WTA nameće rigorozan kalendar natjecanja kroz 11 mjeseci u godini, odnosno da sportaši imaju jako malo vremena za odmor. S druge strane, NBA traje svega 6 mjeseci (doduše, tu su malo promašili jer u realnosti, s doigravanjem, traje i sedam pa i duže), MLB osam mjeseci, NFL pet mjeseci...
Istovremeno, zamjeraju iz PTPA što je sustav rangiranja napravljen tako da tjera tenisače na stalno igranje turnira te ih time obeshrabruje da sudjeluju u drugim, konkurentskim natjecanjima, gdje bi također mogli steći zaradu. Vezano za to, i naš Duje Ajduković u jednom ranijem intervjuu za SN je govorio kako je “morao” igrati prijavljeni ATP Challenger iako mu se kosio s nastupom za jedan klub u njemačkoj ligi. No, da je otkazao nastup na Challengeru, a igrao u tom terminu ligu, dobio bi “masnu” kaznu od ATP-a, dok je neigranjem pak za klub propustio veću zaradu nego što ju je ostvario na tom Challengeru.
Puno je još takvih primjera i ostalih zamjerki koje PTPA stavlja na dušu ATP-u, WTA-u i ITF-u...
Komentari (0)