Iako možda trenutačno generalno stanje nije najbolje - ili je manje dobro od onoga na što smo godinama u rezultatskom smislu bili naviknuli - svako malo dogodi se tjedan koji hrvatskom tenisu instantno popravi krvnu sliku i ubrizga novu dozu optimizma. Jedan je takav tjedan upravo iza nas zahvaljujući Zagreb Openu.
Druga godina revitaliziranog ATP Challengera, kojem je ovom prilikom dodan i ženski ITF turnir (W75), donio je pregršt tenisa u gotovo sâm centar metropole. Središnji gradski trg udaljen je možda 400-500 metara zračne linije od Šalate, koja se na sedam dana pretvorila u zagrebački teniski epicentar.
A vrhunac je bio posljednji dan koji se pretvorio u posve hrvatsku subotu budući da su domaći predstavnici praktički privatizirali trofeje koji su bili na raspolaganju. Dobili smo tako hrvatsku pobjednicu (Tara Würth), hrvatskog pobjednika (Dino Prižmić) i hrvatske pobjednike u parovima (Nino Serdarušić, Matej Dodig). Dan ranije smo imali i finalisticu (Lucija Ćirić Bagarić) u ženskim parovima.
Teško da su organizatori, predvođeni direktorom Zagreb Opena, Branimirom Horvatom, mogli zamisliti takvu berbu trofeja kad su uoči turnira skicirali svoje želje.
- Ma, mi smo se potajno nadali da ćemo imati barem nekog našeg u jednom finalu, a na kraju smo imali u sva četiri, a od toga tri osvojili. To je doista fantastično, ne mogu opisati koliko smo sretni s takvim raspletom - ističe Horvat.
U turnir je inače krenulo pet domaćih aduta u muškoj, sedam u ženskoj pojedinačnoj konkurenciji, pa još 16 u parovima zbirno u obje konkurencije.
- Od početka govorimo da su nam naši tenisači uvijek u prvom planu, da njima kroz ovakve turnire želimo pomoći i dati priliku za ostvarivanje vrhunskih rezultata.
I za Würth i za Prižmića ovo je izjednačavanje najvećeg uspjeha u karijeri, a Matej Dodig osvojio je svoju prvu titulu na Challenger razini. Nema sumnje da im je bilo lakše to ostvariti na domaćem terenu, uz domaće navijače, veću podršku i to je smisao ovakvih turnira. Horvat je već desetljećima pravi majstor upravo u njihovoj organizaciji, od Istarske rivijere, preko (nažalost ugaslog) ATP Indoorsa u Zagrebu, pa do sada obnavljanja tradicije Challengera, koji se nekad igrao u Sportskom parku Mladost, a koji je svojedobno bio razvojna stepenica u karijeri i Marina Čilića, Ivana Ljubičića, Ive Karlovića, Marija Ančića, Richarda Gasqueta, Gaëla Monfilsa, Robina Söderlinga, Nicolasa Massua...
Ipak, i on ističe da su presudnu ruku pomoći za Zagreb Open osigurale institucije.
- Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i sporta (MINTS) pružili su nam pomoć bez koje ovo ne bi bilo moguće. Prihvatili su nas, odnosno svrstali u svoj program velikih sportskih priredbi i dali nam na taj način iznimno značajnu podršku. Sretan sam što je Grad prepoznao ovo kao priliku da se konačno krene u obnovu sportskog kompleksa na Šalati, u kojeg se nije ulagalo od Univerzijade 1987. Godinama je bila zapuštena, a sada su projekti dogovoreni, obnova ide u fazama, a trenutačno je prva u tijeku. Možda stoga trenutačni vizualni dojam nije onakav kakav bi bio da je sve sređeno, no dobro je što smo svejedno zadovoljili sve operativne zahtjeve ATP-a i ITF-a. Sjedalice na tribinama središnjeg terena vrlo će skoro biti postavljene, a dogodine ćemo nadam se, vjerujem zapravo, imati i rasvjetu na terenima u funkciju pa će nam to onda otvoriti dodatne opcije s rasporedom mečeva.
Ono što se, pak, pokazalo kao pun pogodak bilo je ujedinjenje muškog i ženskog turnira. U isto vrijeme na istom mjestu, mečeva na izbor napretek, pa je prilično zanimljiv doživljaj prebacivati se s jednog na drugi pa treći, četvrti, peti teren, ako želite gledate čas muški, čas ženski meč, čas parove, a sve to u krugu najviše stotinu metara. Bez namjere da zvuči pretenciozno, ali dobijete osjećaj kao da je u pitanju "mali Grand Slam".
- Nama je takav to bila velika želja već prošle godine, ali nismo uspjeli uskladiti termine. Sada jesmo i mislim da je ovakva sinergija doista super stvar za sve. Turnir, ali i gledatelji, mediji, partneri, dobiju dimenziju više. To je uostalom tendencija općenito u svijetu, jer ATP i ITF podržavaju takve ideje.
Doduše, organizacijski je to nešto zahtjevnije za realizirati, ali zato su nagrada i dobitak višestruko veći.
- Prije svega treba imati kapacitete u smislu terena. Mi smo, recimo, koristili ukupno 14 terena, a tu su nam velikodušno svoje terene ustupili i TK Medveščak i TC Mala Šalata i Medicinski fakultet. A puno je tu još partnera, sponzora, službi, ljudi koji sudjeluju u cijelom procesu turnira i koji su također zaslužni da se sve odvija besprijekorno.
Nije, međutim, to kraj ideja što se tiče Horvata i njegove ekipe jer već imaju viziju kako napraviti dodatni iskorak.
- Postoji prostor za povećanje nagradnog fonda, što podiže i financijsku letvicu i organizacijske zahtjeve, ali zato bi se to onda odrazilo i na kvalitetu sudionika. Opcija je ženski turnir dignuti na razinu WTA125, što je ekvivalent ATP challengeru. Nije to lako dobiti jer valja uskladiti kalendare ATP-ja i WTA, ali imamo sada ovogodišnje vrijedno iskustvo, a imamo i pozitivne ocjene supervizora i igrača. Puno smo komunicirali i sa stranim sucima, gostima koji su tu bili, pitali za dojmove, sugestije, da popravimo što treba, ali mogu se pohvaliti da gotovo da nije bilo kritika.
S takvim "pedigreom" te dotjeranom Šalatom valja se već sada veseliti Zagreb Openu 2026.
Komentari (0)
Komentiraj