Marin Čilić: 'Čisto sumnjam da je sve bilo slučajno, ITF me je htio uništiti'

Marin Čilić u Umag Tennis Academyju odradio je završni dio priprema za novu sezonu. Godina koju on i Goran Ivanišević opisuju kao neki novi početak, start iznova u kojem su ciljevi najviši, počinje i prije Nove godine. Turnirima u Brisbaneu i Sydneyju zagrijat će se za najvažniji dio vrućeg australskog ljeta, Grand Slam u Melbourneu.

U Umagu smo se uvjerili da naporno radite s Goranom. Gdje se očituju najveći pomaci u vašem tenisu?

- Najviše smo radili na volejima i na servisu, što se vidjelo još u Parizu. Igru s osnovne crte sam uvijek imao, ali bilo bi fenomenalno u ovoj dobi od 25 godina napredovati u ostalim stvarima. Ne samo napredovati, neke stvari gotovo da učim iz početka, a najbolje se napreduje do 18, 19 godina. Osjetio sam da sam prihvatio Goranove stvari u jednom danu, što je u ovim godinama teško i neuobičajeno.

Biste li prihvatili te savjete da su došli od nekoga drugoga, a ne od Gorana?

- Prihvatio sam njegove savjete jer sam brzo vidio da su korisni. Uz to, maksimalno mu vjerujem i znam da mi nikada neće reći nekakvu glupost. Prošao je sve u karijeri u deset puta većem obujmu nego ja, gledao je milijardu mojih mečeva i zato mislim da se naša suradnja poklopila idealno.

Možete li se zamisliti kao igrač koji će dominirati servisom?

- Osjećam da mogu. Vidim dok igram poene da je servis postao ogromno oružje. I prije se događalo da serviram dobro dio meča ili čak nekoliko mečeva, ali prečesto sam poklanjao servis-gemove nakon što sam protivnicima oduzimao njihove servise. Nadam se da je tome došao kraj.

Jeste li trebali ranije napraviti korak u karijeri i prekinuti suradnju s Bobom Brettom?

- Vjerovao sam Bobu. Surađujući s njim naučio sam jako puno, igrao sjajan tenis i onda je sve to skupa malo stalo. Često mi je govorio da se ne smijem uspoređivati sa stvarima koje sam prije radio, s tenisom koji sam igrao 2010. u Australiji, onaj plasman u polufinale koji sam često doživljavao kao model kako bih trebao igrati.

Zamjerate li mu što niste napravili iskorak?

- Nemam mu što zamjeriti jer je uvijek tražio najbolja rješenja, trudio se i to je bilo itekako vidljivo. Ipak, vidjelo se da me nije shvaćao u određenom dijelu, ni kao igrača, ni kao osobu. Primjerice, Goran je bio uvijek na dispoziciji, pomagao je koliko je god mogao. Boba je to uvijek brinulo jer nije želio da imam dva trenera koji će mi davati različite savjete.

Jeste li mu zamjerili činjenicu da je bio prvi koji je potvrdio javno da je dopinški slučaj istinit?

- Iznenadio me time, nisam ni njega pitao zašto je to rekao, ali ne znam što mu je to trebalo. Opet, toliko sam toga naučio od njega. Najveći dio karijere sam proveo radeći s Bobom i niti želim niti mogu ‘pritisnuti delete’ i sve to izbrisati.

Kako danas gledate na ta četiri mjeseca agonije?

- Skupo sam platio najtežu školu u životu. Shvatio sam da svijet ne funkcionira kako funkcionira naša, sportska stvarnost, u kojoj dobiješ ono što zaslužiš. Ja nisam zaslužio nemar kojim su odradili moj slučaj i krivo me optužili. Je li to bio samo nemar? I dalje sumnjam da mi je netko želio uručiti kaznu koja će mi uništiti karijeru. Žalosno je da za takav propust nitko neće odgovarati.

Škola je bila skupa, ali je li bila korisna?

- Jest. Prvi put sam dobio menadžera, profesionalca koji se brine o svim stvarima koje nemaju veze s tenisom. Više se ne događa da ja rezerviram zrakoplovne karte i slične stvari... Vincent Stavaux je veliki profesionalac i sada mi je jasno da sam takav korak trebao napraviti ranije.

Zašto ne razmišljate o tužbi kada je iz CAS-ove presude jasno da je ITF pogriješio?

- CAS mi je onemogućio bilo kakvu tužbu jer je djelomično potvrdio kaznu s ta četiri mjeseca suspenzije. Iskreno, čim su mi javili da mogu igrati i da se ne moram bojati dulje suspenzije, bilo mi je drago što sam se riješio sudova.

Tko je bio najveća pomoć u ovoj situaciji?

- Od kolega tenisača najviše su mi pomogli naši. Dodig, Karlović i Goran pisali su ITF-u o meni, o mojem karakteru. Što su im napisali? Valjda da sam normalan čovjek, ha ha. Šalu na stranu, njihova podrška je bila ključna. Jako sam zahvalan i Novaku Đokoviću, napravio je nevjerojatne stvari za mene. Javno se zauzeo za Troickog i mene. Ne znam koji bi veliki igrač na njegovu mjestu tako reagirao i javno se suprotstavio ITF-u i ATP-u te kompromitirao svoj imidž.

Bilo je i negativnih reakcija, recimo od Sergeja Stahovskog.

- Vidio sam i nemam potrebu komentirati. Ne znam što mu je tako nešto trebalo kada očito nije bio upućen u slučaj.