Tim je riječima Marin Čilić najavio današnji, povijesni četvrtfinale ATP turnira u Valenciji, prvi međusobni u povijesti Međugorja. Čilić protiv Dodiga, susjed na susjeda, prijatelj na prijatelja... Teško je kategorički tvrditi, ali sigurni smo da manje mjesto nikada nije imalo međusobni okršaj na Touru. Federer je dva puta pobijedio prijatelja iz djetinjstva, ali Basel je ipak kudikamo veći.
Dodig ulovio Melbourne
Tragom sinove najave provjerili smo što sprema jedan od meštara zabave, Čilić senior.
- Ma Marin krivo govori, nećemo okrenuti janje. Točnije, nećemo samo jedno - smije se Zdenko Čilić i nastavlja u ozbiljnom tonu:
- Odrasli su zajedno, a teniska se prijateljstva pamte. Bit će nam svima gušt gledati i navijati.
Osim simboličkog aspekta, današnji meč za polufinale turnira iz serije ATP 500 obojici će biti jako važan. Dodig je s četiri pobjede u Španjolskoj (kvalifikacije, Kohlschreiber i Hewitt) napokon uhvatio formu i konstantu pobjeda.
- Bilo mu je važno da osigura ulazak u glavni turnir Australian Opena. Pobjedom nad Hewittom to je i ostvario i bit će opasan. Kada spominjemo povezanost, recimo i da sam mu ja savjetovao da dođe u Valenciju. Znao sam da će mu podloga odgovarati i jako mi je drago da je naplatio odlične pripreme obavljene nakon US Opena - smatra Čilić.
Četrnaesti igrač svijeta, osim razumijevanja za prijatelja čiji tenis naziva “najboljim ove sezone od onoga što sam vidio”, ima i vlastitu računicu. U njoj još uvijek ima mjesta za London i završni turnir najboljih osam tenisača sezone.
Čilić još sanja London
- Prvi set u pobjedi nad Verdascom (6-1, 6-4) vjerojatno je i najbolji ove sezone. To me čini punim samopouzdanja i vjere da u Valenciji i sljedeći tjedan u Parizu mogu nanizati nekoliko pobjeda. Teško da će to biti dovoljno za plasman među najboljih devet (Nadal već otpao za ATP Finale zbog ozljede, nap. p.), ali nije nemoguće da dođem do statusa prve ili druge zamjene - vjeruje Čilić.
Za takvo što trebat će mu pobjeda nad Dodigom, pobjeda slična onoj na Futuresu u Vinkovcima 2005. (4-6, 6-3, 6-1) u jedinom profesionalnom međusobnom meču. Marin je tada bio 767. igrač svijeta, a Ivan 1210. Danas su obojica u nekom drugom svijetu, ali jako dobro se sjećaju svih “vinkovaca”, svih zajedničkih treninga, putovanja i stvari koje su morali napraviti za teniski korak od sedam milja, na ponos i diku svih Međugoraca i nesreću jednog janjeta. Ili više njih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....