Međugorje je jučer, kao i cijela Hercegovina, bilo užareno. Temperatura se u hladu penjala do 42 Celzijeva stupnja. No, hodočasnici su se opet vratili u poznato vjersko odredište. Od 1. do 6. kolovoza u Međugorju će se održati tradicionalni Mladifest. Živost se već osjeća.
No, jučerašnji dan i u Međugorju je, kao i diljem Hrvatske i Hercegovine, bio u znaku tenisa. Zaljubljenici u teniski sport pohrlili su prema televizijskim ekranima, svjedočiti povijesnom olimpijskom finalu dvaju teniskih parova iz Hrvatske. Ipak je to rijetkost. Čak 113 godina je prošlo od zadnjeg sudara teniskih parova iz iste zemlje na Olimpijskim igrama. Tko zna kad će se to opet dogoditi, rekli su mnogi u Međugorju, koji su tražili mjesto u hladovini, a blizu ekrana. Šira obitelj Ivana Dodiga okupila se na jednom mjestu. Navijalo se, naravno, za najbliže Marina i Ivana, no pljeskalo se i dobrim potezima Mate Pavića i Nikole Mektića.
Prirodna oaza
- Naravno da smo navijali za Marina i Ivana, mi smo uvijek za njih. No, ovaj put smo bili bez velika stresa. Znali smo da je medalja u džepu i da su Pavić i Mektić u sjajnoj formi. Svaka im čast. Moje čestitke, naravno, idu i njima. Ovo je hrvatsko finale ovdje nema poraženih. Marin i Ivan su nam toliko puta donijeli radost. Kod nas se često slavi zbog njihovih rezultata, ovaj put je nešto posebno. Hrvatska je pobjednik. To je povijest, sve ostalo je manje važno - kaže Željko Dodig, brat Ivana Dodiga, koji vodi tenisku školu Teniskog kluba Međugorje.
I na dan velikog finala, najmlađi polaznici škole, djevojčice i dječaci između šest i osam godina borili su se s lopticama i reketima, primali savjete trenera Željka. Među polaznicima škole tenisa je i Ivanov sin Petar, koji već pokazuje silnu želju za svakim poenom.
- Ova djeca, a imamo ih u klubu 80-ak iz Međugorja i susjednih mjesta, pokazuju da je Marinov i Ivanov uspjeh našao plodno tlo i teniska priča u Međugorju neće završiti s njima dvojicom. Mi ih upućujemo u svijet tenisa, neki su već otišli dalje, u teniske akademije i to nas posebno raduje - dodao je Željko Dodig.
Nakon treninga u prekrasnoj prirodnoj oazi, u blizini domova Marina Čilića i Ivana Dodiga, gdje šum loptica prati melodija cvrčka, svi su zajedno krenuli pogledati olimpijsko finale. Pobjeda Pavića i Mektića pozdravljena je pljeskom. Drukčije i ne može biti jer su svi bili u majicama s crveno - bijelim kvadratićima. Pobijedila je Hrvatska, slavilo se zlato i srebro zlatnog sjaja, kako u Međugorju vole kazati. Neki su u šali kazali, ovo je bilo hrvatsko-hercegovačko finale. Svi su uživali na kraju kad se na pobjedničkom postolju u Tokiju treći put ovog ljeta zavijorila hrvatska zastava i zapjevalo Lijepoj našoj.
- Evo, vidite, atmosfera je sjajna, slavimo svi, naši Marin i Ivan napravili su veliki pothvat, stigli do finala. Kad je Ivan pošao u Tokio rekao je da ide po medalju. U našem domu puno je trofeja, ali olimpijska medalja imat će posebno mjesto. To je sad svakoga sportaša. Naravno, čestitke Mati i Nikoli, bili su sjajni. Raduju se cijela Hrvatska i Hercegovina - kazala je Ivanova supruga Maja Dodig, koja je nestrpljivo čekala da ceremonija u Tokiju prođe, pa da se čuje sa suprugom i prenese mu dio atmosfere iz rodnog kraja.
Kum vodio navijanje
Navijanje je vodio Stanislav Vasilj, Ivanov kum, koji je naglasio:
- Ponosni smo na Ivana i Marina koji su proslavili naše malo mjesto Međugorje. I prije su nas učinili ponosnim, osvajanjem najvećih turnira i Davis cupa s Hrvatskom, ali olimpijska medalja je kruna svega. Zahvaljujući njima i mi smo svjedočili povijesnom trenutku, hrvatskom finalu teniskih parova na olimpijskim igrama. Čestitke svim hrvatskim junacima, Mati, Nikoli, Marinu i Ivanu.
Tanja Tomić je kroničarka sporta u ovom dijelu Hercegovine. Nekada vrsna košarkašica, a danas novinarska i publicistkinja prati put Marina i Ivana od prvih teniskih koraka to najvećih trofeja.
- Marin i Ivan su donijeli u Međugorje Davis cup, sedam Grand Slam naslova i sada olimpijsko srebro. Naravno da smo sretni i ponosni na njih. Olimpijska medalja im je velika nagrada za trud koji su uložili i za sve što su dali za voljenu Hrvatsku u zadnjih 15 godina. Znam ih dobro, nemojte misliti da je ovo njihov kraj. Olimpijske igre u Parizu su samo za tri godine. Vidjet ćete, tamo će uzeti zlato, pa se tek onda oprostiti - kazala je Tanja Tomić.
Međugorje će još slaviti
Slavilo se i u obiteljskoj kući Čilića. Marinov otac Zdenko voli mir kad Marin igra. Na svoj način proživljava svaki poen. Nakon hrvatskog finala kazao je:
- Čuo sam se s Marinom prije meča. Bio je opušten i dobro raspoložen. Kazao mi je da nema rezultatskog pritiska. Tako smo se i mi ovdje ponašali. Strepili smo svaku noć na ranijim mečevima. Napravili su veliki pothvat na putu do finala. Naravno, čestitke Paviću i Mektiću, oni igraju ovu sezonu u velikom stilu. Iskreno, nisam se nadao medalji na Olimpijskim igrama jer je konkurencija vrlo jaka. Ali, Marin je silno želio tu olimpijsku medalji. Vidio se taj naboj, veći nego kad je osvojio US Open. Pogurao ga je malo kum Ivan i na kraju je ispalo kako može biti samo u snovima, zlato i srebro za Hrvatsku - kazao je Zdenko Čilić i dodao kako će na Marinov i Ivanov dolazak u Međugorje ipak trebati pričekati, sad ih čeka američka turneja.
No, Međugorje će i idućih dana slaviti nezaboravno hrvatsko finale na Olimpijskim igrama, a akteri tog finala bili su i njihovi susjedi. Kumovi Marin i Ivan uspjeli su jedini u Tokiju uzeti set, čak i brejk najboljem teniskom paru na svijetu. A tim su pokazali da su bili dostojni velikog finala, hrvatskog finala!