Ne tako davno, prije samo desetak dana, još jednom je, ovoga puta u intimni najuže obitelji, Novak Đoković ponosno otvorio šampanjac. Mama, tata, braća, supruga, djeca, pa i treneri, svi su zajedno u jednom restoranu slavili uspjeh obiteljskog projekta koji je otišao toliko daleko da to više nitko ne može zaustaviti. I upravo je, tamo prije nekoliko desetljeća, ovaj projekt i krenuo iz jednog restorana i kako pjeva Josipa Lisac, "Sve vrti se u krug", simbolika je zato i više nego savršena...
Ponosno lice autora te ideje da mu sin, umjesto kopački i "bubamare", umjesto košarkaške ili odbojkaške lopte, što su možda bile veće šanse kad su u pitanju uspješni sportovi naših susjeda, odabere upravo reket i teniske loptice... posebno se isijavalo te večeri. Ali to je već "modus vivendi" kad je u pitanju Srđan Đoković, to je ekstaza koja traje već dosta godina...
"Apsolutno sva moja očekivanja nadmašio je i premašio još prije četiri, pet godina", reći će ponosni otac u ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti.
Krenuli smo od osvrta, kolumne koju sam napisao povodom toga što je Novak Đoković postao najveći broj 1 svih vremena, s 311 tjedana na prvom mjestu. Napisao sam kako sam tad upoznao obitelj Đoković, na Futuresu u Podsusedu i kako sam zapamtio rečenicu, a koja je glasila..."svi ćete vi mene zvati jednog dana kad Novak bude prvi na svijetu". A posrijedi je bio ponosan poziv tate Đokovića nekom srpskom novinaru, a koji čini se nije imao razumijevanja za sport koji tad nije bio na ovom nivou na kojem je sad u Srbiji...
"Pročitao sam taj tekst i sjećam se tog turnira u Zagrebu 2004. godine? Da, pa bilo je prehladno, toga se jasno sjećam! Vi ste bili tamo, pa tamo je bilo hladno strašno! A Novak je imao 16, 17 godina. On se živ smrzao. On je bio mlad, mali i neotporan. Ja sam tamo od supervisora samo tražio da tamo budu normalni optimalni uvjeti. Bilo je užasno hladno! Ono što me zasmetalo u osvrtu na to razdoblje, što nisu Novak i njegovi rezultati istaknuti u prvi plan, već što sam ja nekog opsovao, a to su onda prenijeli novinari, i vaši naši i ispalo je ružno."
Prognozirao je da će mu sin biti prvi tenisač svijeta, no utrka za najboljim svih vremena otišla je toliko daleko i Novak sad s 18 Grand Slam naslova ima tendenciju biti i najveći u povijesti tenisa. Je li i ponosni tata zatečen svi ovim rezultatima ili je nekako znao da je Novak takav kapacitet...
"Mislim da vam je pogrešno pitanje, on nema tendenciju, on već je najbolji svih vremena. Po broju tjedana provedenih na broju 1, pa u međusobnim omjerima, po broju Masters titula, jedino mu nedostaje Olimpijsko zlato i te dvije titule koje će već ove godine osvojiti. On je najbolji i sve u svjetskom tenisu zavisi od njega. On može izgubiti, ali ne zato jer ga je protivnik nadigrao, nego zato jer mu je on dozvolio da ga protivnik pobjedi."
Dakako, nadmašio je sva očekivanja oca i obitelji...
"Što se tiče mene ja sam bio optimist i uvijek sam optimist u životu, ali on je sve moje snove kad je u pitanju njegova teniska karijera još ostvario prije četiri-pet godina. Ovo sve što čini i dalje je nevjerojatno. I ne samo za Srbiju, već i za čitavu regiju. I za bivšu zemlju", rekao je tata Đoković.
Spominjanje bivše zemlje povuklo ga je i u neke druge teme...
"Za mene je sve to isto, pa nek se ljute tko hoće i kako god hoće. Za mene je to bila i ostala jedna zemlja i jedan narod. I jednostavno mi moramo zajedno, jer pojedinačno ne možemo ništa uraditi. Nitko nas ne smatra ozbiljno, osim ako ne napravimo neku vrstu unije, ekonomske, bilo kakve, mi smo onda ozbiljan faktor i neće se moći igrati s nama kao što se sada igraju. Što se tiče njega i njegove karijere, to je stvarno jedna bajka koja traje i danas."
Do kad misli da će realno trajati Novakova karijera?
"On neće još napustiti tenis, njegova karijera će trajati još godinu i pol-dvije, do tri najviše kada će svi mogući parametri biti u njegovom vlasništvu. On je i sada najbolji tenisač na svijetu i jedan od najboljih sportaša svih vremena. Pa evo i jedan engleski novinar je nedavno izjavio prošle nedjelje, iako su oni ljuti protivnici njegovi, da njegovi takmaci više nisu Federer i Nadal, nego ga uspoređuju s Tigerom Woodsom i Michaelom Jordanom. On vam je ta kategorija. On je jedan od najboljih sportaša svih vremena, ne samo tenisača svih vremena?"
Spomenuo je engleskog novinara, upravo su Englezi ti koji ga ne štede (mediji), pa je bilo i ružnih tekstova zbog nesretnog Adria Toura. Da je kojim slučajem Đoković uzeo britansku putovnicu, a bila mu je nuđena u nekoliko navrata, bi li onda bila i jednaka - mjerila?
"A što vi mislite!? Pa da li oni odgovaraju za njihove sportaše, pa kako su napravili da njihovi sportaši ne moraju odgovarati i ne moraju ići na doping kontrolu!? To je samo jedan primjer! Na Olimpijskih igrama. Oni i dalje misle da je to njihov svijet, a da smo mi svi ostali eto tako, sitniš za potkusurivanje!A nije tako, i mi smo dio europske civilizacije! I normalnog svijeta! I nemamo čega se stidjeti. To što se događalo u prošlosti s jedne i druge strane, ja samo kažem, neka svatko nosi svoj križ. Ali mi moramo zajedno, nemamo kud! Nemamo izbora. Mi moramo biti zajedno! Apsolutno i jedino tako možemo se izboriti da nas promatraju kao ravnopravne ljude ".
Njegova teza "moramo zajedno" čini se da je jako dobra na primjeru suradnje Gorana Ivaniševića i Novaka. Goran se u trenerskom svijetu dokazao, položio ispit s najvišom ocjenom, kad je Marinu Čiliću skratio "izvijanje poput vjetrenjače", kako je jednom to Zec nazvao i sredio mu servis, a onda ga je i nabrijao "dodatnim samopouzdanjem" da preko Federera na putu osvoji Grand Slam naslov, US Open 2014. godine. Sad sličnu stvar radi s Novakom, skratio mu je izbačaj loptice, popravio servis i donio gomilu besplatnih poena i to baš u godinama kad mu to fantastično dođe...
"Mislim da je to Novaku leglo kao kec na desetku! To Goranovo pojavljivanje u stručnom stožeru. Pogodio je kao uvijek! Novak je fantastičan u svakom pogledu i zna koje su mu mane, vrline su ogromne, ali ima i mane koje je tijekom čitave karijere pokušavao ispraviti. Sam i uz pomoć stručnjaka, bivših tenisača iz prošlosti, kao što je Ivanišević za servis. To je živa istina kako mu je popravio servis. I dignuo mu je preciznost i postotak i jačinu. Niti on više ne baca tako visoko, Čilić je bacao možda i previsoko, a Novak je isto imao problema, izvijao se poput Čilića i on mu je to ispravio. To je fantastična stvar. Njihova suradnja dovela je do fantastičnog osvajanja naslova u Australiji".
Kad smo kod Australian Opena, niti tamo nije imao publiku iza sebe, tamo gdje je naslov sad već osvajao devet puta.
"Nevjerojatno. Tamo su navijali ne za njega, već za Novakovog protivnika. Što je nevjerojatno, jer on je prije toga bio osmostruki prvak Melbournea. I oni su navijali protiv njega. Ali vidite što je Novak, on je mentalna gromada kojoj ne možete ništa napraviti, jer kad se on koncentrira, nitko mu ništa ne može! Spominjete Kinu? Zašto u Kini igra najbolji tenis? Pa zato jer tamo osjeća ljubav i privrženost, on je u Indiji božanstvo, u Južnoj Americi, u Africi! Pa nije taj zapadni svijet - cijeli svijet!? Pa oni su petina čovječanstva, jedna osmina, jedna desetina! Oni su izmislili taj sport, svaka im čast na tome, ali i mi iz drugih dijelova svijeta imamo se pravo baviti tim sportom. Samo priznajte ono što je!"
Srđanu je teško kad se spomene ta tema, osjeća se to u glasu...
"Zamislite vi da su oni zamjerili Novaku što se borio za te momke koji su od 50. mjesta pa nadalje koji jedva preživljavaju i jedva sastavljaju kraj s krajem. Sam se izborio za pomoć njima i to bez pomoći Nadala i Federera. Sam se je izborio da oni dobiju puno više novca da se mogu vratiti u svoju zemlju ako izgube u prvom kolu, da ne moraju posuđivati novac. I to je Novak. To je zlato koje se tako i treba slaviti."
Bol u glasu ponosnog oca pojačava se kad se spomene jedan od rijetkih trofeja koje Novak nikako nije uspio osvojiti...
"Kroz čitavu njegovu karijeru on je svojim odnosom prema domaćinima, protivnicima, pokazao da je prije svega dobar čovjek, dobar dečko. Tko osim Novaka kad izgubi zagrli protivnika i kaže mu bravo majstore, svaka čast bio si bolji od mene. Drugi to naprave rijetko kad i ponekad, a Novak uvijek. I koliko je puta dobio ATP-evu godišnju nagradu za fair-play? Pa niti jednom! A koliko je Federer dobio? Pa jedno 15 najmanje! Što je strašno!", kaže Srđan.
Spomenuo je zemlje, kontinente gdje se Novak Đoković osjeća kao kod kuće, sigurno je jedna od tih zemalja i Hrvatska, gdje je često igrao u prošlosti, od Futuresa u Zagrebu, do ATP-a na Indoorsu, Umagu, pa i do kontroverznog Adria Toura u Zadru prošle godine. Svugdje je, kao što to kaže tata Srđan, osjećao ljubav publike...
"Pa u Umagu tih pet godina što je dolazio osjećali smo se kao u Beogradu. Apsolutno niti jednu jedinu riječ niti bilo što nismo osjetili, a moja djeca su bila mala i Marko i Đole, bili smo svi fantastično dočekani i u Zagrebu, niti jednu jedinu zamjerku nemamo. Ogromna većina naroda hrvatskog navija za Novaka, a onih par posto koji ne navijaju njima se niti ne obraćam."
Nikola Pilić, Goran Ivanišević, Slavko Rasberger, samo su neki od teniskih stručnjaka iz Hrvatske o kojima Đokovići traže birane riječi da im izraze zahvalnost, poštovaje. Je li postoji još netko koga smo izostavili?
"Pa Zlatko Mateša! Uvijek nam je bio sjajan domaćin! Uvijek čestita, svaku pobjedu Novaka, gleda ga kao da mu je sin, kao da mu je iz kuće. Ima toliko ljudi koji se dive i poštuju Novaka. Nemam niti jednu jedinu zamjerku i kažem da se niti ne družim s ekstremistima kojih ima i kod vas i kod nas, ja se obračam normalnom narodu..."
Više ne putuje toliko po svijetu, "a i nisu baš takva vremena", odradio je svoj dio posla. Uz TV ekrane jednako bodri svog sina kao i uz tribine i ne dvoji da će Novakov konačni cilj na kraju biti ispunjen...
"Ništa neće spriječiti da bude najbolji i bit će najbolji, i to ne tenisač svih vremena, već jedan od najvećih i najboljih sportaša svih vremena na svijetu".
Vizija jednog projekta otišla je toliko daleko da se to više nikako ne može pa niti ignorirati, i to od onih koji uporno guraju Federera, rezimirat će Srđan na kraju. Vizija je to projekta koja je startala prije više desetljeća u jednom restoranu, a koji je financirao, tad se to činilo, pa možda i riskantnu ideju, no na kraju sve se završilo nevjerojatnim rekordima i brojkama kojima nema kraja...
