Murray: 'Nećete dobiti obračun Lendla i Beckera... Oni nas mogu samo gledati!'

Danas mnogi tvrde da je Andy Murray povukao lavinu. Kad se odlučio za Ivana Lendla, koji je godinama bio izvan tenisa, za većinu je to bio potez očajnika. Ako Škot i nije bio siguran kamo sve to vodi, sad kad su zajedno osvojili US Open i Wimbledon te olimpijsko zlato, oni koji su se smijali ili smješkali poput Johna McEnroea, danas će reći "znao sam".

U međuvremenu trenerski su se angažirali Goran Ivanišević (Čilić), Sergi Bruguera (Richard Gasquet), Michael Chang (Kei Nishikori) i na kraju vijest koja je odjeknula žešće od svih ostalih zajedno Boris Becker u kutu Novaka Đokovića.

- Ne bih rekao da je to neka moja posebnost ili inovacija. Vrijeme će pokazati možemo li ovo smatrati slučajnošću ili trendom.

Neki su u svemu što se događa vidjeli željom velikih za "izgubljenim naslovnicama", što bih za Beckera i povjerovao jer inzistira na tituli "glavnog trenera", dok Ivana Lendla, Gorana Ivaniševića također, to nikad nije zanimalo. Teško je zamisliti osobu koja je toliko smirena i flegmantična kao Lendl. A ni njegov učenik nije daleko. Murraya malo toga može izbaciti iz ravnoteže. I na terenu.

Stoga su se novinari upravo kod Andyja Murraya zanimali i tražili odgovor na pitanje; može li se ovo pretvoriti u obračun trenera?

- Ne, ni slučajno. Neće to biti obračun Lendla i Beckera. Treneri samo do određene faze mogu pomoći, kad izađemo na teren, onda prestaje njihov utjecaj. Mogu samo gledati i nadati se najboljem.

Ostaje pitanje mogu li nekad veliki tenisači ili igrači, svejedno, biti jednako uspješni treneri? Ili su se u igračkim danima iscrpili, pa im to više nije važno? Iako je očito da nije u pitanju želja za povratkom na naslovnice. Postoji tu i "nadnica za strah", koja sigurno nije mala.

A kad smo već kod Lendla i Beckera, Čeh je osvojio daleko više turnira (94-49), više Grand Slam naslova (8-6), bolji je u međusobnim dvobojima (11-10), ali Becker je dobio pet od šest na Grand Slam turnirima. Uključujući tri finala, Australian Open, Wimbledon i US Open. Ako je to uopće važno.

A odgovor na pitanje zašto baš sad, zašto se nisu pojavili ranije? Pitao sam Gorana Ivaniševića...

- Nije baš da iza svakog ugla čeka trener kojeg bi svi željeli angažirati.

Što i nije daleko od istine. No, da bismo to prihvatili kao trend, u trenere bi morali Pete Sampras i Andre Agassi.

- Kladim se da neće, ali kakva su vremena...