Kao nagradu za najboljeg domaćina i odlične organizacije turnira tijekom proljetne serije Croatian Tennis Pro Tournaments, Osijek je dobio još jedan tjedan u kalendaru ITF Toura. No, za razliku od travnja i svibnja, kada su u različitim tjednima igrale tenisačice i tenisači, sada će u Perivoju kralja Tomislava igrati istodobno obje konkurencije.

Okupit će se stoga tamo i poveći broj domaćih tenisačica i tenisača - ukupno ih je 11 u oba glavna ždrijeba - a među njima i Lucija Ćirić Bagarić. I dolazi tamo kao prošlotjedna pobjednica turnira iste kategorije (W25) u Danskoj.

Mlada Dubrovkinja je, naime, povezala pet pobjeda u gradu Kogeu i tako stigla do najveće titulu u svojoj profesionalnoj karijeri. Imala je već od ranije u životopisu osvojene tri ITF titule, sve tri iz prošle godine i sve tri iz kategorije W15.

- Iako su i ta tri tjedna od lani bila jako dobra, ovo sada je ipak korak više - ističe 19-godišnja Lucija.

- Turniri iz W25 kategorije su jači turniri od W15, odnosno igraju tamo cure s boljim renkingom, tako da sam jako zadovoljan s cijelim tjednom u Danskoj. K tome, s 50 osvojenih bodova napravila sam veliki skok na WTA listi i puno sam se mjesta pomaknula, što je super, ali najvažnije mi je što sam dokazala sama sebi da mogu bolje i više, odnosno da mogu igrati i s jačim suparnicama.

Spomenuti će se bodovi, doduše, pribrojati u renkingu za sljedeći tjedan pa Lucija tek očekuje pomak s aktualnog 419. mjesta na WTA listi na otprilike 335. Što će joj ujedno biti i renking karijere.

Dva dana natrag iz Danske

Bit će to i brojčani pokazatelj sjajnog tjedna u Danskoj, gdje je, tako izgleda na papiru, finale joj zapravo bio najlakši meč. Jer od ostalih je u dva morala igrati tri seta, u ostala dva i po tie-break, dok je u finalu Belgijanku Vandewinkel sredila u “čista” dva seta (6:3, 7:5)

- To je cura koju inače znam iz juniorskih dana i ovo nam je, zapravo, bio treći put da smo igrale, a prije toga je svaka imala po pobjedu, s time da sam ja dobila zadnji meč prošle godine. Ali, dobro je finale bilo i s moje i njezine strane, rezultatski je bilo u dva seta, ali nije baš da mogu reći da je bio lagan meč. Što se tiče prijašnjih dvoboja, polufinale mi je bilo mentalno teže, jer izgubila sam od te iste cure, Ukrajinke Soboleve, ranije ove sezone, zapravo upravo u Osijeku. No, kako je turnir odmicao sve sam bolje igrala - rekla je Dubrovkinja.

Dobru formu zapravo je ulovila i prije toga u Estoniji, na turniru u Parnu (također W25), gdje je igrala finale, a sada se nada tim ritmom i nastaviti. Na osječki je turnir, doduše, stigla nakon što je u međuvremenu prošla “pola Europe” u automobilu.

- Tata i ja smo putovali praktički dva dana natrag iz Danske, prošli smo 1700 kilometara dok smo došli doma. A onda smo odmah sljedeći dan krenuli prema Osijeku. No, sad sve to treba zaboraviti i igrati danas kao da sam odmorna.
Inače, očevo je ime Boris, a on je nekadašnji malonogometni reprezentativac Hrvatske te igrač dubrovačkog Squarea. No, kada kaže “doma”, rođena Dubrovkinja ne misli na grad podno Srđa, već - Zagreb.

- Sad će sljedećeg siječnja biti sedam godina kako smo preselili u Zagreb, koji nam je, eto, sada postao dom. Preselili smo iz više razloga, najviše zbog boljih uvjeta za treniranje, radi trenera, i tenskih i kondicijskih trenera, više boljih cura za sparing... A na kraju, i lakše je putovati i avionom i automobilom iz Zagreba gdje već treba.

No, jasno da je veza s Dubrovnikom neraskidiva, uostalom sličan je put prošla i njezina nešto starija sugrađanka Ana Konjuh.

- Mi smo u Dubrovniku susjede zapravo bile, znamo se moj cijeli život, a i u istom smo klubu u Zagrebu, pa znamo i skupa trenirati. I žao mi je, naravno, jako što je Ana opet ozlijeđena, pa se ne vidimo na terenima.
Luciju, srećom, zdravstvene nedaće zasad zaobilaze, što je, naravno, dobro, jer omogućuje i njoj i njezinom stručnom stožeru planski rad.

- Kondicijski trener mi je Kristijan Blažević, radimo zajedno godinu dana, zapravo od Roland Garrosa prošle godine i jako sam zadovoljna, jer puno sam napredovala fizički u tom razdoblju. Teniski trener je Damjan Peterlin, s njim sam već dosta dugo, dvije-tri godine, i tu sam također zadovoljna. Jako je bitno da si pašemo kao osobe jer zajedno putujemo iz tjedna u tjedna, skupa smo praktički 24 sata i teško bi na terenu bilo bolje, da izvan terena ne funkcioniramo jednako dobro.

Lucija, koja je ranije ove godine debitirala i za hrvatsku Fed Cup (Billie Jean King Cup) reprezentaciju, svoj bi teniski stil inače opisala kao...

- Napadački. Definitivno preferiram agresivnu igru, baziranu na servisu i voleju, pokušavam općenito “stisnuti” protivnicu i nametnuti joj svoj ritam, a onda obrana i nije toliko u fokusu.

Sve je više pehara kod kuće

U fokusu je Luciji, pak, daljnji rast na WTA listi. Do kraja sezone ostalo je još dosta vremena, turnira, a želja je do kraja kalendarske godine osigurati što bolji početak sljedeće.

- Idem turnir po turnir i nadam se uzeti što više bodova kako bih uhvatila kvalifikacije Australian Opena početkom 2024. Uz još koji ovakav dobar rezultat kao u Danskoj, mislim da to nije nedostižno. A to bi mi puno značilo, dok bi eventualno igrati seniorski Grand Slam bio vrhunac. Već se dugo bavim tenisom i to mi je neki glavni cilj, to bi bila velika satisfakcija.

I još kada bi se onda poklopio ždrijeb da zaigra s...

- Arinom Sabalenkom. Puno je tenisačica koje dobro igraju i s kojima bih se htjela okušati, ali Sabalenka mi je, ajmo reći, uzor, odnosno željela bih igrati kao ona, agresivno, snažno, završavati poene na mreže.

Jednoga dana, tko zna. Zasad Lucija sasvim OK napreduje na ITF Touru, a sve je više pehara koji se skupljanju kod kuće, koji to i potvrđuju.