Nikola Pilić, jedan od najvažnijih simbola splitskog sporta, s nedavno navršenih 86 godina (nikad nije volio slaviti svoje rođendane), u sjajnoj kondiciji, sa svakog stajališta, zato potpuno neočekivano, otišao je s ove stvarnosti. Dogodilo se slučajno, sklapanjem nesretnih okolnosti. Šjor Niko podvrgnuo se ipak rutinskim zahvatima ugradnji srčanih premosnica, sve je prošlo bilo bez i najmanje poteškoća, ali je obolio od covida, koji je uzrokovao upalu pluća s fatalnim komplikacijama...
Kao novinar početnik u sportskoj rubrici "Slobodne Dalmacije", s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, stjecajem okolnosti, dobio sam zadatak praćenja tenisa, što je praktično značilo karijere Nikole Pilića...
Niko je u to vrijeme kao najbolji tenisač ondašnje države, pravi globetrotter, miljenik nježnijeg spola, pravi kavalir, bio vrlo omiljen, uživao je izuzetan ugled u Splitu, u kojem se, prema pravilu, ne priznaju vrline i sposobnosti. Kada bi povremeno stigao u rodni grad, pojavio se na teniskim terenima na Firulama ili se spustio do rive (katkad s Mercedesom, kabrioletom, registracije ST 1111, što je simboliziralo njegovu sposobnost zabijanja asova iz servisa), privlačio je pozornost kakvom se nisu mogli pohvaliti ni najviđeniji.
Na račun svojih rezultata, pet puta je izabran za sportaša Dalmacije, u anketi sportskih radnika, ali njegove mečeve i rezultate pratilo po se agencijskim izvorima, često vijestima od nekoliko redaka. Dogodilo se da je one 1967., u nastupu na turniru u Wimbledonu, Pilić redom pobijedio Amerikanca Jima McManusa, Indijca Shyama Minotru, pa Francuza Pierrea Darmona, plasirao se među 16 najboljih, te je u osmini finala eliminirao favorita turnira Australca Roya Emersona, što je imalo tretman senzacije...
Sutradan ujutro, 3. srpnja 1976., kod tajnice redakcije, gospođe Mileve, čekala me poruka iz Londona - "Rejo, nazovi me, broj FRE 3063". Međutim, u to vrijeme šefovi nisu dali, "sve ćemo dobiti od Reutersa", pa sam razočaran i ljutit otišao na poštu, razgovarao s Nikom, platio telefonski račun, napisao intervju...
- Bitno mi je da pobjeda protiv Emersona, te plasman u četvrtfinale budu u Slobodnoj, daleko je to važnije nego da je objavljena u Timesu. To će značiti mojoj mami Danici, posebno ocu Krsti, koji se voli dičiti na račun mojih uspjeha.
No, iz naše redakcije nismo se nanovo čuli (štednja!) s Pilićem, premda je u četvrtfinalu pobijedio Johna Coopera, nakon vrlo teškog meča (14-12, 8-10, 6-4, 6-2), kao ni kad je u polufinalu izgubio od Australca Johna Newcombea, kasnije pobjednika turnira.
Obitelj Krste Pilića živjela je u Velom Varošu, Kamenita ulica, podno Marjana, pa su se preselili u ondašnjoj Prvoboraca ulici, broj 60, u jedan podrumski stan. Odatle sam ispratio Pilića u profesionalce 1968., njegova zabrinuta majka Danica savjetovala ga je: "Niko, obuci jednu bičvu naopako, da te tko ne urekne". Tako sam s kolegom Franom Jurićem otišao s Pilićem do zračne luke u Resniku, obvezao se da vijest o Nikinom odlasku u družinu "Handsome Eight", izabranih "Zgodnih osam", od naftnog magnata Lamara Hunta, velikog sponzora sporta, neću objaviti prije nego što Niko odleti iz Beograda za Frankfurt. Pilić je objasnio: - Plašim se da bi našli načina kako me zaustaviti...
Nikola Pilić se nakon završetka profesionalne karijere odselio u München, otvorio glasovitu tenisku akademiju, realizirao je zaista veličanstvenu karijeru izbornika i trenera, pa je tako odveo, poslije trostrukog trijumfa Njemačke, i Hrvatsku do osvajanja Davis cupa 2005., a potom i Srbiju. Poznata je njegova strast u pomaganju mladim tenisačima... Na povratku u domovinu odlučio se sa svojom suprugom Mijom Adamović (nekada poznatom filmskom i kazališnom glumicom) doseliti u Opatiju.
Pilić je vrlo cijenjen u Splitu, dobio je mjesto počasnika u Kući slave splitskog sporta, među 27 laureata, dosad izabranih, izdvojenih iz mase zaslužnih, od kojih je svega petero individualnih sportaša - Đurđica Bjedov-Gabrilo, kao jedina dama, te četiri sportska mušketira - tenisači Nikola Pilić i Goran Ivanišević, alpinist Stipe Božić i majstor ringa Branko Cikatić.
Valjda će se grad Split prigodno znati odužiti Nikoli Piliću, premda se dosad gradska vijeća nisu iskazala pravim tretmanom značaja sporta za slavu Dioklecijanova grada, tako da su sportskim pedigreom označene svega dvije ulice - jedna, najslavnijeg igrača Hajduka Bernarda Vukasa, te druga, Šetalište Mediteranskih igara...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....