Ovih dana sam gledao nastup nekih organizatora turnira koji su se dogodili ili će se dogoditi u Hrvatskoj i uglavnom sam slušao pohvale koje su išle na račun HTS-a, koji je također sudjelovao u pripremi takvih turnira i, naravno, slušao priče o tome kako se tenis na velika vrata vraća u Hrvatsku. A što se zapravo dogodilo? Odgovor je jedno veliko ništa.
Doduše, ako slušate te uglavnom malo poznate vlasnike licenci onda ćete čuti da je ovih dana, a i proteklih, u Splitu igrala svjetska elita, spominjala se kompletna reprezentacija Australije bez Nicka Kyrgiosa i Njemačka koju je predvodio veliki šarmer Dustin Brown.
Svi oni koji su pali na tu priču pali su na jedan veliki štos. Ništa se važnog nije dogodilo i neće u skoro vrijeme u hrvatskom tenisu iako se svi, od HTS-a na dalje, hvale svojim udjelom u velikom povratku u kojem će naši mladi tenisači dobiti priliku nešto odigrati, ako je sreće i nešto osvojiti ili nešto naučiti. Sreće nije bilo, a ako su ti mladi igrači, koji su uglavnom dobili pozivnice, došli sa željom i idejom da nešto nauče, bojim se da nisu naučili ništa. A naravno, nisu ništa ni ostvarili jer poneka pobjeda u nekom prvom kolu je mala utjeha za ono što naš tenis u mlađim kategorijama ima.
Srbi radili u tišini
Ovih dana ili uskoro, bit ćemo i svjedoci ITF Futuresa u Šibeniku. I to se tretira kao veliki rezultat u formiranju stabilnije slike o hrvatskom tenisu iako je jasno da se neće dogoditi ništa, a da se neće dogoditi ništa najbolja potvrda je da šira javnost bilo kakve vijesti i rezultate s takvhm turnira, pa i posljednja dva u Splitu, nije doznala. Osim da su finale prvog igrali dva Blaža. Rola i Kavčič.
U međuvremenu dok smo se mi hvalili da je tenis velikim koracima krenuo u renoviranje u Hrvatskoj i dok smo govorili o turnirima koji će bitno utjecati na hrvatski turizam, Srbi su u mirnoj atmosferi nešto konkretno poduzeli i odradili. Nakon što su u Beograd doveli Challenger, u tjednu koji dolazi bit ćemo svjedoci povratka ATP Toura. A taj turnir u Beogradu igrat će se onoliko koliko to bude želio Novak Đoković.
I kad čujete da će na njemu biti svjetskih imena nemojte se nasmijati, istina je. U tjednu nakon Monte Carla igrat će se turniri iz kategorije 500 u Barceloni i kategorije 250 u Beogradu. Beograd će kao i obično privući prilično veliku pažnju među tenisačima koji su željni rezultata, popravka pozicija na rang listi, svakako i financijskog, a podatak da će ga predvoditi Novak Đoković nije naravno veliko iznenađenje. Kao što nije bilo iznenađenje da je Goran Ivanišević predvodio igrače na Croatian Indoorsu u Zagrebu i Splitu.
U Beogradu se trebalo skupiti iznimno “jako” društvo, no kroz ovaj tjedan dogodili su se brojni otkazi. Trebali su tamo igrati i aktualni osvajač US Opena Dominic Thiem, i trostruki Grand Slam pobjednik Stan Wawrinka, i Gaël Monfils, i Borna Ćorić... Svi su oni, međutim, otkazali, pa su od velikih imena, uz Novaka jasno, ostali Matteo Berrettini, aktualni Top 10 na ATP listi, te Aslan Karacev, senzacija ovogodišnjeg ATP Toura, čovjek koji je ove godine je iz kvalifikacija došao do polufinala Australian Opena.
Podosta će to osiromašiti beogradski turnir, za koji je naravno zaslužan Novak Đoković, jer bez njegovih rezultata, briljantnih rezultata, ne bi bilo ni tenisa na ovakvoj razini u Srbiji. K tome, uz ATP turnir dobili su i ženski iz kategorije WTA. Sve što mi u principu nemamo, a volimo se hvaliti da imamo.
Đoković je u četvrtak senzacionalno poražen u Monte Carlu. On doduše nikada nije ganjao velike rezultate u Kneževini iako je i tamo bio pobjednik, njemu jednostavno to nije bio turnir koji se uklapao u njegovu viziju vremena koje će provesti od travnja do kraja Wimbledona. Znao je u Monte Carlu gubiti utakmice u kojima je imao set, 4:1 i dva breaka, kao što je to jednom imao protiv Borne Ćorića.
A imali smo Indoors...
Prvi tenisač svijeta je ove godine u osmini finala Monte Carla poražen od tenisača koji je na izlasku iz 20-ih i na početku 30-ih, talentiranog Daniela Evansa. I on je poput Karaceva dobro iskoristio sve što nije mogao igrati prošle godine pa je u novu krenuo s trijumfom na jednom turniru u Australiji, a ova pobjeda, relativno glatka, samo je potvrdila koliko je talentiran. Jer Đoković se ipak u Monte Carlo nije došao šaliti. Naime, u prvom kolu je glatko oborio na leđa mladog Talijana Jannika Sinnera od kojeg se očekuje skori prolaz i u deset najboljih.
Evansa smo svojevremeno gledali i na Zagreb Indoorsu, zapravo puno smo mi pravih tenisača gledali na zagrebačkom turniru kad su ga organizirali obitelj Ivanišević uz Željka Franulovića, a i kasnije kada je direktor bio Branko Horvat, da bi zbog nemogućnosti pronalaženja sponzora morao odustati od turnira koji je hrvatskom tenisu puno značio. Danas imamo samo turnire u nižim ili najnižim kategorijama. I tako dok mi budemo pričali o turnirima na kojima se nešto može i naučiti, bojim se da su u Beogradu davno naučili kako se to radi, iako su nekada u svemu kaskali za Zagrebom.