Hrvatski teniski savez dospio je proteklih tjedana do saborskh rasprava, ali tamo se samo zagrebala tema odnosa HTS-a prema svojim igračicama i igračima mlađih dobnih kategorija. Javili su se roditelji nezadovoljni postavljenim sustavom i kriterijima, prije svega što se tiče izbornika mlađih dobnih kategorija.
Na tu je temu nešto htio izložiti i Zlatan Hrle, otac mlade tenisačice, hrvatske reprezentativke Laure.
- Za početak, želim reći da nisam ni pokretač ni supotpisnik anonimnog pisma kojim se pokrenula ta svojevrsna hajka na HTS. Imam svoje ime i prezime i stojim iza svake svoje riječi i ne radim ništa u tajnosti, ne bojim se nikoga. Nadalje, ne želim odapinjati otrovne strelice na Savez jer uvijek je najlakše kritizirati, da ništa ne valja, pa iako uvijek može bolje, ne bih rekao da je u HTS-u baš sve tako loše, dapače - počeo je Hrle.
- Evo, recimo, HTS godišnje organizira 60-ak turnira za djecu do 10 godina, 200-injak turnira za djecu od 12 do 18 godina. Otkako je Nikolina Babić predsjednica dovela je ekstreman broj Tennis Europe turnira, točnije imamo 16 turnira TE u Hrvatskoj u svim dobnim kategorijama. Savez organizira i 15 Futuresa i Challengera. To je sve ozbiljan broj turnira, nije lako za sve to izlobirati, dovesti, financirati. Dakle, Savez generalno radi dobro i puno.
Novi izbornik se nije javio
Uostalom, Hrle je svojedobno blisko surađivao s HTS-om u nekim marketinškim aktivnostima, godinama radio kao organizator događaja za Hrvatski nogometni savez, GNK Dinamo, ali i za UEFA-u, pa je iz prve ruke vidio kako takvi sportski sustavi funkcioniraju i koliko može biti zahtjevno.
No, ono što mu ipak smeta i zbog čega se odlučio oglasiti jest rad HTS-ovih izbornika u mlađim dobnim kategorijama.
- Mogu govoriti konkretno o mojoj Lauri, o njezinoj kategoriji i njezinom slučaju, ne i u ime ostalih tenisačica i kategorija. Dakle, Laura je reprezentativka Hrvatske do 12 godina, koja je spojena s kategorijom U14, odnosno zajedno te kategorije vodi isti izbornik. I odmah ću reći da je biti izbornik takve dječje kategorije, gdje imate ogroman broj talentirane djece, strašno kompleksan posao i morate biti 100% unutra. Nije to lako raditi, međutim ono gdje mogu dati kritiku jest da sigurno mora biti više volje s njihove strane. Do 1. listopada izbornik U12 i U14 bio je izbornik Dražen Stojić, simpatičan dečko iz Makarske, koji je odradio ono što je morao. Novi izbornik je Nikša Đurović, koji za sebe kaže da je doktor sporta. No, ono što je meni dalo takav šamar, jest da se do dan danas nama novi izbornik nije javio, nemamo nikakav kontakt s njim ni na kakav način - izražava nezadovoljstvo, ali i čuđenje tata Zlatan.
- Laura je sada izlazno godište U12 i ulazi od nove godine u U14 program, dakle i dalje će biti pod istim izbornikom i “njegova” je sljedeće dvije i pol godine. Međutim, novi izbornik se nije ni javio niti je jednom došao pogledati dijete, da vidi jel’ igra dobro volej, smeš, servis, što može ili treba popraviti ili da se barem predstavi i pita kakva je situacija s Laurom. Nije, recimo, ni provjerio zašto Laura od kolovoza nije odigrala niti jedan turnir u Hrvatskoj. Pazite, moja kći je 6 godina stalni sudionik turnira u Hrvatskoj, odigrava ih preko 20 po godini i pri tome je konstantno bila u Top 3 za svoj uzrast. Od kolovoza ne igra turnire u Hrvatskoj i svejedno se baš nitko nije javio i pitao što je s njom, je li ozlijeđena ili uvrijeđena, jesu li tata ili mama ljuti, je li napustila Hrvatsku, je li se ostavila tenisa... A reprezentativka je Hrvatske, nosi hrvatski dres! Nitko, baš nitko ni iz Saveza ni izbornik, stari i novi, nije se javio. I sada baš puštamo da vidimo hoće li nam se itko i kada javiti.
Ionako sve sami financiramo
Do kada namjeravate čekati?
- Ne namjeravamo, zapravo, odnosno sad je moje strpljenje premašilo granicu i došlo je do toga da Laura više neće igrati hrvatske turnire.
Ti turniri su inače bitni jer se na njima skupljaju bodovi za nacionalni renking, a na temelju njega, između ostalog, izbornici biraju tko ulazi u reprezentaciju. Dakle, bez turnira, nema bodova, bez bodova nema rankinga, a bez renkinga nema osnove za poziv u reprezentaciju. Hrle je, dakle, spreman i na tu žrtvu.
- Igrat će sparinge, trenirat će, ionako sve sami financiramo. Od reprezentacije smo odustali. Zahvaljujem se što je dosad Laura bila u reprezentaciji, ali ona je to na koncu sama izborila svojim rezultatima, bodovima. Sada, pak, ne vidim smisao ganjati renking za U14, a to znači igrati turnire po cijeloj Hrvatskoj, putovati, izostajati iz škole, plaćati gorivo, cestarine, smještaj, kotizacije, dnevne troškove, da bi se desilo što - da nas izbornik nikad ne kontaktira!? I sad smo to radili za U12 pa kad je ušla u reprezentaciju, što smo imali od toga? Jedne pripreme u Vrsaru, jedne u Vinkovcima i jedan trunir u Češkoj. To je bilo sve skupa 12 dana druženja s izbornikom.
Uz to, nije posao izbornika, smatra Hrle, samo pozvati djevojčice u reprezentaciju i odvesti ih na natjecanje već se, dapače, trebaju u toj osjetljivoj razvojnoj dobi još više uključiti u rad s djecom.
- Apsolutno! Biti izbornik kompleksan je posao jer oni trebaju biti i treneri, ali i mentori, psiholozi... Oni prvo trebaju upoznati tu djecu, saznati što se s njima događa, gdje su, kakvi su, pa onda davati savjete od toga koje turnire igrati, što popravljati na udarcima do toga na koju težinu našpanati žice, koju gramažu reketa ili koje tenisice koristiti... Sve bismo te savjete rado poslušali jer sve je to dio procesa u ovoj teniskoj džungli. Da, imamo mi svog trenera, s kojim smo zadovoljni, ali izbornik reprezentacije bi trebao biti razina više od trenera, trebalo bi barem tako biti. Izbornik je netko tko će doći treneru i reći, “slušaj, kod Laure treba raditi na samopouzdanju, startnoj brzini i smešu” i onda bi njezin trener trebao ispoštivati izbornikove upute.
Tu se onda dolazi do pitanja stručnosti izbornika koje postavlja HTS. Odnosno, činjenica da trenutačno ne postoji stručno tijelo u HTS-u, odbor, komisija koja bi imenovala izbornika, kontrolirala ili ocijenila njegov rad. Odnedavno je, pak, upražnjeno i mjesto sportskog direktora.
- Točno tako. Ne znamo je li ta osoba kompetentna za izbornika. Ima li osim teniskog, psihološko znanje, ima li motivacijsku ulogu prema djeci. Tu se onda otvara i situacija, što nije problem samo s mojom kćeri, da enorman broj djece “nestane” u ovoj dobi. Netko jer ne vide više smisao, neki zbog financija, neki jer se uvrijede... I uglavnom tom djecom upravljaju roditelji, a znaju li roditelji upravljati djetetom koji je talent na visokoj razini? Ja sam roditelj koji je odrastao u sportu, bio sam i nekakav drugoligaški nogometaš, prošao Dinamovu školu, pa sam kasnije radio u sportu, cijelo vrijeme sam blizu sporta, uostalom i teniski sam trener rekreativaca, ali opet se smatram totalno nekompetentnim voditi jednu talentiranu tenisačicu. Nisam od onih roditelja koji misli da sve zna, kao što kod inače svi sve znaju, pa zato i gubimo toliko talenata. Opet, za neke sam roditelje svemirski brod, ali u zahtjevnom sportu kao što je tenis, doista trebate nekog tko će upravljati vama - naglašava Hrle.
- Pazite, na svijetu ima 46.000 akademija, a na svaku dođe barem 2-3 ili više super talentirane djece. Pola je milijun teniskih terena na svijetu i neka na svaki dođe barem jedno talentirano dijete da biste se probili kroz tu tenisku džunglu trebate pravog vođu. I to sad, u mladoj dobi jer sportski odgoj nije samo kako lupiti forhend i bekhend, nego kako se ponašati na terenu, kako procijeniti protivnicu, vidjeti je li prestrašena, je li brzopleta, kako prepoznati paše li joj forhend ili bekhend... Sve su to elementi koji donose napredak, a to treba i komunicirati s djecom.
Pomaže nam strana agencija
I to je nešto gdje bi savez trebao pružiti ruku.
- Od HTS-a ne tražim niti jednu lopticu, niti jednu čačkalicu, doista. Već malo pažnje, savjete, upute što raditi s djetetom dalje. To trebam, jer ja dalje ne znam, ona je s 12 godina iznad moje razine “stručnosti”. Treba joj ozbiljan projektant njenog tenisa. Mi smo jedinstven slučaj u hrvatskom tenisu jer ne tražimo novac, dapače tu smo jako dobro pokriveni jer imamo osobnog financijskog sponzora, kao i ugovor s Headom za sljedeće dvije godine, preko Austrijanca Thomas Bischofa koji je, recimo, doveo i Novaka Đokovića u Head. I sve to ne zato što mene znaju, tko sam i što sam, već su potpisali Lauru, jer je ona njima dobra i perpektivna. I strana agenciju koja nam pomaže na mjesečnoj bazi sa solidnim iznosom. I njima je Laura dobra. A HTS-u i izborniku? Eto, ona od kolovoza za njih kao da ne postoji, nitko nije pitao, zvao, ništa. To je ta nebriga Saveza prema sportašu. Razumijem i Savez da je izabrao izbornika, nekog tko će tu funkciju obavljati, a kako je on obavlja to je druga stvar, jer Savez im sigurno ne kaže “nemojte se brinuti o djeci”. No, taj izbornik da je jednom nazvao i pitao Lauru kako si, bila bi presretna. Samo to treba, malo pažnje, obzirnosti, da se netko osvrne na tu djecu - podvukao je Zlatan Hrle.
Komentari (0)