Torino će biti domaćin osmorici najboljih tenisača svijeta i pozornica još jednog velikog trijumfa Novaka Đokovića. Naime, da bi se dogodilo nešto nepredviđeno Srbin bi morao izgubiti sve utakmice u Italiji, dok bi ih njegov trenutačno najveći suparnik Carlos Alcaraz morao sve dobiti. To se naravno neće dogoditi. Nakon što je prošli tjedan sedmi put osvojio pariški Bercy, Đoković će u Torinu vjerojatno sedmi put osvojiti završni susret ili završni skup osmorice najboljih na svijetu, preskočiti i u toj kategoriji Rogera Federera, ali to naravno nije kraj njegovih ambicija.
Sezonu će najvjerojatnije završiti kao prvi tenisač svijeta, osmi put u karijeri. Nagrade i rekordi kad se radi o Novaku Đokoviću samo se gomilaju iako ima 36 godina. No, očito je da nema namjeru posustati. Kako bi inače novinari mogli protumačiti njegovu izjavu nakon trijumfa u Bercyju i njegovu žeđ, a netko će reći i pohlepu za velikim trofejima. Ono što je nekada skrivao sada otvoreno govori i čini se da je u trenutku kada se odvojio od Rogera Federera i Rafaela Nadala dotakao jedan novi vrh samopouzdanja. A ovaj novi ili možda čak stari Novak Đoković, koji se samo vješto skrivao, nije svima po volji. Ima on gomilu navijača, ali ima i gomilu onih koji nisu njegovi navijači, a to se u posljednje vrijeme najbolje moglo vidjeti i osjetiti na pariškom turniru.
Najveći zato jer je borac
Naime, nekoliko utakmica je bilo rubnih, dobio ih je, ali jedva i u svakom od tih mečeva imao je sukob s navijačima. Kao da ne može razumjeti da ima teniskih fanova koji navijaju i za nekog drugog, a ne samo za Novaka Đokovića. Često je prvi tenisač svijeta znao proći crvenu crtu i u prošlosti, ali čini se da je ovo možda najdalje što je otišao ili došao jer bez obzira koliko je velik, bez obzira koliko je briljantan tenisač, bez obzira na to što je toliko puta dokazao da je najbolji, ne mora baš uvijek to pokazivati na način na koji to on radi. Istina, nije glasno dovikivao, ali je pokazivao na vlastito međunožje kao da je želio reći “evo gledajte i divite se”.
Neki mu se dive, a neki ne. Preskočio je sve granice pristojnog ponašanja, ali velikanima je sve dopušteno. Pa tako i Novaku Đokoviću. Tako se ponašao i kada je igrao protiv Federera i Nadala, tako se ponaša i kad danas igra protiv nekih manje uspješnih momaka i sigurno je da će se tako ponašati još jedno izvjesno vrijeme, odnosno dok god godine ne dođu po svoje i Đoković okonča karijeru.
A kad je jednom okonča, otići će kao najveći ne samo zato što želi potući i poniziti sve rivale, već zato što je po prirodi takav - borac koji nikada nije vidio meč koji ne bi mogao osvojiti, nikada nije vidio meč koji će izgubiti ako on tu može nešto učiniti ili promijeniti. I tako smo danas smo u poziciji u kojoj već jedno vrijeme teniski fanovi, pa naravno i novinari, zbrajaju sve što je osvojio, a neki se nadaju da toj priči još nije došao kraj. S 24 Grand Slam naslova, sa 97 turnirskih pobjeda, s 40 trofeja iz kategorije Masters 1000, s naslovom u Davis Cupu, s gomilom trofeja osvojenih na završnom turniru osmorice najboljih, ipak je ostalo nešto što ga siguran sam muči jer riječi “uzet ću sve što mogu” dovoljno govore.
Povratak Marina Čilića
Pod time misli i na rekord Jimmyja Connorsa od 109 turnirskih titula, rekord kojem je najbliže došao Roger Federer (103).
- Sve je moguće. Zašto ne bih pokušao srušiti i taj rekord? Imam 12 manje, ali i još nekoliko dobrih sezona ispred sebe. Idem po sve moguće rekorde. Nikad nisam imao problem to reći, a možda me i zato ljudi ne vole. Nisam se pretvarao, govorio da to nije moj cilj, a onda se ponašao drukčije - poručio je Đoković.
Jedino što nije osvojio je zlatna olimpijska pojedinačna medalja i ima onih koji su uvjereni da će Novak Đoković sve učiniti da bi je osvojio sljedeće godine u Parizu i to na način na koji bi on najviše želio u dvoboju s Rafaelom Nadalom. Ali što će do tada biti, danas je teško reći. Australci tvrde da će se Nadal vratiti u Melbourneu, to je rekao direktor prvog Grand Slam turnira sezone Craig Tiley, ali Španjolac to još nije potvrdio, a dok on ne kaže “vraćam se”, treba uvijek sumnjati.
A čini se da je i našem čekanju došao kraj, Marin Čilić će od nove sezone biti opet u pogonu. Cijelu ovu je izgubio zbog ozljede koljena, a sada je, tako barem zvuči, spreman i željan.