Karijera Andrea Agassija bila je karijera čovjeka koji je za određene krugove bio buntovnik, za neke druge inovator, za neke treće lovac na laku zaradu i čovjek koji je bio spreman izgubiti bez otpora samo zato što mu se toga dana nije pretjerano igralo. Teško je pobrojati sve presice koje je slavni Amerikanac izbjegao jer je, tako barem kaže legenda, odmah nakon poraza jurio u zračnu luku gdje ga je čekao privatni zrakoplov s upaljenim motorima.
Agassi je svoju pripadnost nekim turnirima znao masno naplatiti i nije mu bio problem uzeti više stotina tisuća dolara samo da bi se pojavio. Agassi iz nekih ranijih dana definitivno je bio čovjek u kojeg si uvijek morao sumnjati jer nikad nitko nije znao kakav će se pojaviti.
Poravnao račune
No, unatoč tim etiketama ostvario je grandioznu karijeru. Ona se, doduše, ne može mjeriti s karijerom njegove jednako slavne supruge, ali ovih dana kad Agassi slavi 50. rođendan svi koji imalo prate tenis sjetit će se da je osvajao sve što se može osvojiti i rušio sve prepreke po putu. Malo je tenisača i tenisačica koji su prošli takav put, trijumfirali na sva četiri Grand Slam turnira i Olimpijskim igrama. U muškom tenisu to je uspjelo još samo Rafaelu Nadalu, ali nije brojnim velikanima, pa ni najvećim poput Rogera Federera i Novaka Đokovića. Time je poravnao obiteljske račune jer su tako nešto veliko ostvarile samo još njegova Steffi Graf i Serena Williams. No, njegova supruga ima ipak posebnije ostvarenje jer je sve te velike naslove osvojila u jednoj sezoni, 1988. godine kada je postala vlasnica Golden Slama.
I dok je razvojni put Steffi Graf, u kojem je također veliku ulogu odigrao pokojni otac Peter bio put stalnog uspona, kod Agassija je sve bilo u nejasnoj slici čovjeka koji se mogao od velikog šampiona pretvoriti u potpuno nezainteresiranog lika. U ranoj mladosti puno toga je mrzio u tenisu, a to se odnosilo i na Wimbledon gdje je često “gubio i prije nego se pojavio”. Na Australian Open je, na primjer, prvi put došao tek 1995. godine i odmah ga osvojio.
Uvijek je bio zanimljiv sugovornik, kad bi došao na presicu, ali mnogi nisu bili sigurni kako tretirati neke njegove izjave pa se tako pamti njegov odgovor na pitanje - je li bio u Notre Dameu.
- Ne znam što je Notre Dame u Parizu, nisam bio tamo, ali znam za jedan Notre Dame. Taj je u South Bandu, u Indiani i ima odličnu football momčad.
Kad mu se igralo, moglo bi se reći da je bio student tenisa i jedan od tenisača koji je imao pamćenje poput slona. Znao je bez problema opisati sve velike poene koje je odigrao u velikim utakmicama, a pritom je pazio da ne pobrka redoslijed. Takav Agassi koji je na određeni način pokorio svijet tenisa imao je svoje ljepše i ne tako lijepe dane.
28 godina (ni)je puno
Iako je to ostala donekle misteriozna priča čini se da je jedno vrijeme bio u vezi sa sjajnom glumicom Barbrom Streisand koja je 28 godina starija od njega. Iz te veze, rekli bi neki zlobnici, rodila se Agassijeva ljubav prema djevojkama ili ženama markantnog nosa. Prije nego što se zaljubio u djevojku briljantnog forhenda i najbolju tenisačicu svijeta, Agassi je dvije godine proveo i u neuspjelom braku s glumicom Brooke Shields, koji je za mnoge bio klasični brak iz interesa. Obostranog interesa.
No, Agassi iz tog vremena bio je drukčiji čovjek, a kad je napravio zaokret i dotakao novi teniski život odlučio je raskrstiti i sa svim monstrumima prošlosti. Simbol tog „prijašnjeg života“ bile su i sve fotografije na kojima je bio s negdašnjim trade markom - dugom kosom. I sve koje je pronašao - zapalio je. Zato što je to bila prošlost koje se nije rado sjećao.
Život mu se dramatično promijenio kad je upoznao gospođicu Graf za koju će uvijek iznova reći kako je ljubav njegovog života, a to je više puta dokazao i pokazao. Rođen u Las Vegasu, ostao je živjeti u Las Vegasu. Mirno i povučeno. Upravo je takva uvijek bila i gospođa Steffi, a to je nešto što je Andreu Agassiju dramatično nedostajalo nekad i što mu je bilo neophodno da bi se riješio nekadašnjeg života.
On je bio izuzetno skupo plaćen sportaš. Samo mu je Nike za 10-godišnji ugovor isplatio 100 milijuna dolara, a Agassi je u određenim krugovima imao nadimak Klijent jer ako su novci bili pravi - bio je spreman na sve. Pa je tako jednom zgodom u Wimbledonu igrao s naočalama za sunce. Kasnije je tvrdio da mu je zalazak sunca smetao, ali zapravo je sve bilo u lovi.
Krajem karijere, 2005. godine, prihvatio je poziv nastupa u Davis Cup reprezentaciji SAD-a koja je u 1. kolu ugostila Hrvatsku. Bio je to pogrešan potez koji su Amerikanci platili porazom, a Agassi je glatko prvog dana izgubio od Ivana Ljubičića. No, kada su naši tenisači pokorili LA, prvi koji je došao u svlačionicu hrvatske reprezentacije na kraju dvoboja bio je upravo Andre Agassi. Da bi čestitao i poželio sreću u nastavku natjecanja.
Nije to jedina dodirna točka koju je Agassi imao s Hrvatima. Iako je nerado igrao ekshibicije, ipak je prihvatio poziv Gorana Ivaniševića i došao u Umag. Leđa mu nisu dopustila da odigra više od nekoliko gemova, ali važnije je da su neka prijateljstva ostala zauvijek. Pa tako i prijateljstvo s Borisom Beckerom kojem je nepogrešivo reternirao servis, ali mu je tek na kraju karijere otkrio detalj po kojem je znao gdje će slavni Nijemac servirati.
- Kad bi bacio loptu jezikom bi označio hoće li ići na forhend ili na bekhend i ja sam ga često upravo tamo čekao.
Drukčiji od oca
Za razliku od nekih nije se nakon igračke karijere pronašao u trenerskom pozivu iako je jedno vrijeme bio savjetnik Novaku Đokoviću, a jedno vrijeme i trener Grigoru Dimitrovu.
Svojoj djeci, sin Jaden Gil rođen je 2001., a kći Jaz Elle dvije godine kasnije, prepustio je odluku čime će se baviti jer dobro znao koliko zahtjevni roditelji mogu utjecati pozitivno, ali i negativno na karijeru. Njegova je bila briljantna, nije mu ostalo baš ništa što nije uspio dohvatiti u tenisu i sada s 50 može se mirno osvrnuti unatrag. Davno je osvojio - sve.
Ples između ljubavi i mržnje
Pamtim jednu zgodu s US Opena. Dok je na terenu bio Andre Agassi njegov je otac u velikom šatoru za igrače i njihovo prateće osoblje, ali i novinare ugasio sve televizijske prijemnike, a bilo ih je u svakom kutu. Jednostavno, nije želio gledati sina i to je bio njegov način da bi to pokazao. Dio te priče o odnosu zahtjevnog oca i sina, koji je bio na velikom početku, Agassi je opisao u autobiografiji intrigantnog naziva.
Open je knjiga koja je, kažu neki, izišla iz Agassijeve duše, a drugi će reći da je produkt potrebe i djelomično obrambenog mehanizma. A to je otišlo toliko daleko da je jedan od najvećih svjetskih tenisača u povijesti priznao kako je - mrzio tenis. Otvoreno je to priznao.
Glavni razlog te mržnje bio je upravo njegov otac Emmanuel ‘Mike’ Agassi kojem nikada ništa nije bilo dovoljno dobro. Pa ni kad je Andre 1992. u Wimbledonu pobijedio Gorana Ivaniševića i osvojio prvi Grand Slam naslov.
Sretan je nazvao oca, ali ga je dočekao prilično hladan odgovor i konstatacija.
- Zar si baš morao igrati pet setova?
Taj stalni ples između ljubavi i mržnje odveo ga je i na onu drugu stranu sporta i to je u autobiografiji priznao. Teško je reći da se Andre Agassi drogirao, ali je činjenica da je bilo razdoblja kada je uzimao nedozvoljene stvari i kada je bio na rubu koji ga je vodio u propast.
Na sreću, to se nikada nije dogodilo. Istina, u jednom trenutku blistave karijere pao je na 141. mjesto rang liste, ali je isto tako svoj mukotrpni put povratka završio na broju 1.
Vjerojatno je presudni trenutak bilo upoznavanje Steffi Graff koja je uvijek za njega bila Stefani, a koja mu je kao i u mnogim drugima, barem u jednom kratkom dijelu karijere, bila inspiracija.
A na kraju velike teniske priče koja je logično završila u Kući slave u Newportu uspio je, emotivan kakav je uvijek bio, kroz suze reći da sada kad je okružen suprugom i djecom može samo reći:
- Hvala tenisu.
Bilo je to doista dugačko i na kraju veliko i iskreno putovanje.
Gil Reyes mu je bio zamjenski otac
Gil Reyes je bio najvažnija osoba u životu Andrea Agassija, njegov kondicijski trener i tjelohranitelj. Suradnju su počeli 1989. godine, a 18 godina stariji Reyes nije bio samo guru za fizičku pripremu, nego je vrlo često Andre u njemu pronalazio zamjenskog oca. Stoga ne čudi da je sinu Jadenu dao i ime Gil.
Reyes se zadržao uz Agassija do kraja karijere, posljednji je meč odigrao u 3. kolu US Opena 2006. godine kad je izgubio od Benjamina Beckera.
- Dali ste mi vaša ramena da na njima stojim i dohvatim moje snove. Te snove nikada ne bih ispunio bez vas - tim se riječima Agassi oprostio od publike u New Yorku.