Potresna priča nekoć velike zvijezde: ‘Molio sam novac za hranu, a sedam dana u nizu jeo bih istu stvar‘

U karijeri je u pojedinačnoj konkurenciji osvojio 11 titula, 1998. igrao je finale US-opena (vs. Pat Rafter), 2003. bio je finalist Wimbledona (vs. Roger Federer), u travnju 1999. osmi tenisač svijeta, a od nagrada je osvojio otprilike sedam milijuna dolara. No, u jednom trenutku je ostao gotovo pa bez svega...

Čovjek čiju smo karijeru ukratko opisali u uvodu zove se Mark Philippoussis, umirovljeni australski tenisač koji je ovih dana u razgovoru za SAS Australia iznio neke nepoznate detalje o svom životu.

"Moj otac imao je dobar posao u bankarskom svijetu, ali ga se odrekao kako bi mi pomogao u ispunjenju mojih snova. Svojim napornim radom to sam i uspio, a dobra je vijest ta da sam se onda mogao brinuti o svojoj obitelji. Došli smo u situaciju da moj otac i majka više nisu morali radili", započeo je Mark svoju priču.

Novac je pristizao sa svih strana, od sponzora, turnira... Ali s vremenom su se pojavili problemi za koje se nije pripremio.

"Došao sam u tešku situaciju s ozljedama i sve je stalo... Kada ste sportaš, posljednja stvar o kojoj želite razmišljati... Znate ono, uvijek vam govore, 'čuvaj nešto za teške dane'...", nastavio je Philippoussis koji se očito nije držao zlata vrijednog savjeta.

BEN STANSALL/AFP/PROFIMEDIA

"Bio sam nekoliko mjeseci van pogona i nisam si mogao priuštiti puno toga. Zapravo, molio sam prijatelje da mi daju novac za hranu", prisjeća se teških vremena i otkriva da je neko vrijeme "morao jesti hranu za siromašne".

"Uvijek bismo, sedam dana zaredom jeli tjesteninu s kupusom. To mi je i na kraju bilo jedno od najdražih jela, ali moja bi majka to nazivala 'hranom za siromašne' jer je bila toliko jednostavna. Kupus s nešto začina i tjesteninom. Bilo me je sram jer su se odrekli svojih snova zbog mene i na meni je bilo da se brinem o njima. Bio sam na jednom mračnom mjestu, bio sam depresivan... Ne postoji veća bol u srcu od one koja se pojavi dok gledam najmilije kako pate zbog mojih radnji."

"Mogao sam si priuštiti što god sam poželio, a kada bih si to i priuštio, dosadilo bi mi za pet minuta. Odmah bih postao svjestan da me te stvari nisu usrećile, da me nisu motivirale. Pogledao bih novi film, poput Bad Boysa, ugledao novi Porsche Turbo, nazvao agenta i rekao da mi nabavi jedan takav", prisjetio se i dana kada nije znao kuda s novcima.