Odskočna daska prema izgradnji nove hrvatske teniske veličine? Iako ga na toj stazi čeka još niz prepreka, znoja, odricanja, a vjerojatno i pokoja kapljica krvi, barem dva bitna preduvjeta već su zadovoljena. Dok je jedan ispunio prije nešto više od mjesec dana, osvojivši juniorsku titulu na Roland Garrosu i, usput, ušavši u društvo velikana s istim trofejom, poput Ivana Lendla, Johna McEnroea, Matsa Wilandera i Stefana Edberga, drugi je "potpisao" na Firulama. Očito ima "nešto" u toj tvornici teniskih talenata u Splitu, čija je pokretna traka izbacila imena poput Gorana Ivaniševića, Nikole Pilića, Željka Franulovića, Marija Ančića i Mate Pavića.
U probrano društvo splitskih, ali i svjetskih velikana u budućnosti bi mogao zakoračiti i Dino Prižmić, još jedan fenomen s Firula. Početkom tjedna u Umagu je stigao do prve pobjede na ATP razini, a već u srijedu je osigurao četvrtfinale Plava Laguna Croatia Opena. S obzirom na to kako je u tjedan zakoračio kao 287. igrač svijeta, uz nove vrijedne bodove jasno je kako će već od idućeg ponedjeljka korigirati rubriku "plasman karijere". U razgovoru netom prije početka turnira, 17-godišnji talent pokušao nam je objasniti tajnu tog mitskog teniskog mjesta u Splitu.
- Definitivno radi se o karakteru. Mi "dolje" smo malo "drugačiji" nego ostali, to je jedino što bih mogao izdvojiti - priča nam uz osmijeh Splićanin u blizini stadiona "Goran Ivanišević" u Umagu.
Iako smo simpatičnog mladića, koji će za osam dana postati punoljetan, pokušali u početku "slomiti" s bombastičnim najavama karijere, brzo je "spustio loptu na zemlju".
- Snovi? Cilj mi je ulazak u društvo najboljih 200 igrača svijeta u ovoj godini, a krajnji cilj mi je ulazak u top 100, odnosno, probati izboriti što bolju poziciju na ljestvici. Naravno, svatko tko počinje igrati tenis sanja o osvajanju Grand Slama u budućnosti. Međutim, do takvog uspjeha potrebno je puno rada, treninga i igre. Iako je rezultat važan, trenutačno mi je najbitnije graditi se kao igrač, igrati što bolji tenis i napredovati.
Jači od pritiska
Stisnuta šaka, križanje, pogled prema nebu i prilično jasno izgovoreno: "hvala Ti Bože". Kratki je to opis slavlja nakon što je odigrao posljednji poen u finalu juniorskog Roland Garrosa, u kojemu je, za sat vremena i 24 minute igre, svladao bolivijskog predstavnika Juana Carlosa Pradu Ángela. Skromna proslava velike titule najbolji je dokaz mentaliteta nadarenog hrvatskog tenisača, koji, prema svemu sudeći, stoji vrlo čvrsto na zemlji. O koliko se dominantom pohodu na naslov radilo, svjedoči i činjenica kako je do trofeja izgubio samo jedan set. Čeh Mrva u osmini finala oteo mu je prvi set, ali Prižmić ga je onda u iduća dva "počastio": 6-1 i 6-0.
- Došao sam na Roland Garros s jasnim ciljevima: probati se nositi s pritiskom i, naravno, osvojiti turnir. Uspio sam i drago mi je da sam potvrdio sebi kako mogu igrati s takvom vrstom pritiska. Dojmovi su se slegli i želim sada igrati još bolje - rekao je Dino, mislima već usmjeren na nadolazeće izazove, a točno dva mjeseca prije negoli je rođen, u Parizu je do juniorske titule stigao i Marin Čilić.
Kada je riječ o nositeljima budućnosti bilo kojeg sporta, nezaobilazno pitanje uvijek je ono u uzorima i idolima. Naravno, u tenisu je teško pronaći buduću nadu koja, u odgovoru na to pitanje, s usana neće prolomiti jedno od imena "velike trojke".
- Teniski uzor mi je zauvijek Novak Đoković. Naravno, tu su i brojni naši igrači poput Gorana (Ivaniševića), Marina (Čilića) i Borne (Ćorića). Često su me i Marin i Borna zvali da treniramo zajedno, a svaki taj trening je iznimno vrijedan jer mi daju upute koje mogu primijeniti na terenu. Koji mi se savjet posebno urezao u pamćenje? Hm, Borna mi je jednom rekao: "Meč nije gotov do zadnjeg poena".
S obzirom na to kako je od, zasad, šest finala u karijeri, doduše, na nižoj razini (ITF World Tennis Tour), četiri odigrao na tvrdoj podlozi, a dva na zemlji, očekivano je bilo kako mu je neka od te dvije podloge i najdraža.
- Clay (zemlja nap.a.) definitivno, a onda iza nje hard (tvrda nap.a.). Trava? Tu sam užasan - bio je kritičan prema sebi, ali uz širok osmijeh.
Igrice i UFC
Iako je dobar dio godine udaljen od doma, i od Hrvatske općenito, Dino nije ostavio knjigu, što je uvijek vrlo pohvalna činjenica, naročito kod vrhunskih sportaša. Trenutačno se priprema za četvrti razred srednje Upravne škole u Zagrebu.
- Sve ide dobro zasad. Skoro sve sam riješio, eto, ostala je sad ta zadnja godina. Bitno mi je da nisam u zaostatku. Nije mi teško uskladiti obveze, namjerno sam upisao, ajmo to tako reći, školu gdje ima nešto manje učenja i sve online obavljam - kaže nam skorašnji zagrebački maturant.
Kao i većina "školaraca", slobodno vrijeme krati na sličan način.
- Uz igrice i muziku. Najčešće igram PUBG, Call of Duty… Ma da, klasična "pucačina" - potvrđuje nam nakon što smo ga prekinuli s "gejmerskim" potpitanjem.
Iako je u tenisu našao svoje "mjesto pod suncem", sportsku karijeru počeo je graditi u "najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu".
- Je, istina. Trenirao sam nogomet otprilike od pete do 11. godine. Igrao sam svugdje, ali nekako najčešće na poziciji zadnjeg veznog igrača.
No, na naše pitanje o interesu za druge sportove, odmah je ispalio jedno natjecanje.
- UFC. Kamaru Usman mi je najdraži borac.
Uskoro punoljetan
S majstora borilačkih vještina ponovno smo se vratili na žutu lopticu. Iako je i on, vjerujemo, jedna od budućih teniskih faca, nešto stariji igrači od njega posljednjih su mjeseci pod posebnim povećalom javnosti. Dakako, ističe se tu Carlos Alcaraz, vlasnik dvije Grand Slam titule s 20 navršenih godina. Pitali smo ga tko će sve zadužiti članstvo u novom klubu "velike trojke" ili, čak, "velike četvorke"?
- Alcaraz i Rune su stvarno top igrači. Jako su mi dragi. Iako nemam konkretan odgovor, Alcaraz je zasad daleko najbliži tom statusu.
Prižmić je rođen točno 824 dana nakon nove, španjolske teniske senzacije. Iako će 5. kolovoza zagaziti u "klub 18", nema neke posebne želje, nego sasvim uobičajene.
- Ma, rođendan kao i svaki (smijeh). Naravno, cilj mi je igrati što bolji tenis i što prije igrati s najboljim igračima na ATP ljestvici.
Upravo na toj, visokoj teniskoj razini odigrao je zasad tri meča. U tekući tjedan ušao je kao kao četvrti hrvatski reket. Ispred njega su samo Ćorić (15.), Čilić (100.) i Borna Gojo (115.). No, samopouzdanje kojim Dino zrači u Umagu, bogat repertoar teniskih poteza, ali i "glava na mjestu", uz njegovu dob, daju nam opravdanu nadu kako bismo ga uskoro mogli gledati upravo u tom okruženju - koje je i sam spomenuo - društvu najboljih…