Uspjesi koje hrvatski tenisači proteklih tjedana polučuju na Challengerima, teniskom čistilištu iz kojeg se ide u dva smjera, raj ATP Toura ili pakao ITF-ovih turnira, možda prolaze nezapaženo kod većeg dijela sportske javnosti, ali ne i kod - statističara. Rang-lista će uvijek reći istinu, ili barem veći dio istine, a u ovom trenutku ona kaže da Hrvatska nikada nije imala brojnije članstvo u društvu 300 najboljih tenisača svijeta.
Još da im je dvorana...
S deset igrača u tome društvu Hrvatska spada u tenisku elitu, na deveto mjesto najzastupljenijih država svijeta. Ispred su samo velesile: tri nacije koje imaju Grand Slamove, mediteranske teniske meke Španjolska i Italija, bogati Nijemci i Rusi, kod kojih je tenis ipak u opadanju, te najjača južnoamerička sila, Argentina. Ne treba napominjati da je Hrvatska najmanja u tom društvu, da njezin savez ima najmanji proračun, igrači najmanju podršku, a svejedno su tu gdje jesu. Što bi tek bilo kada bi u Hrvatskoj postojala pristojna teniska dvorana?
A gdje su Šveđani?
Možda vam brojka od deset igrača među 300 neće zvučati impresivno, ali u usporedbi s drugima, ona to jest. Osim kvantitete, hrvatski muški tenis ima i kvalitetu. Primjerice, zvuči li vam bolje podatak da su vam najbolji igrači u singlu Čilić i Dodig ili Isner i Bradley Klahn? Bradley tko? Da, to je drugi Amerikanac na Touru (ATP 65.). Da ne spominjemo Švedsku, zemlju Borga, Wilandera i Edberga, koja u Top 300 nema - nikoga.
Desetorici bi se što prije trebao priključiti i Mate Pavić, čija odlična karijera u parovima ipak koči razvijanje singla, iako 20-godišnji ljevak sigurno vrijedi više od 385. mjesta na svijetu. Uz ženski tenis, koji u Donni Vekić, Ajli Tomljanović i Ani Konjuh ima perspektivu za sami vrh, Hrvatska bi u godinama koje dolaze doista trebala (ponovno) postati teniska velesila.
Marin Čilić (ATP 27.)
Najbolji hrvatski reket 11. je igrač svijeta kada su u pitanju bodovi osvojeni u 2014., ali problem su veliki turniri. Već šest godina je u Top 50, u Top 300 ušao kao 17-godišnjak.
Ivan Dodig (ATP 36.)
Nastavlja u ritmu nepar-par: neparne godine igra sjajno, parne mnogo lošije. Probio se kasnije od prosječnog vrhunskog tenisača, tek s 24 godine ušao među 300.
Ivo Karlović (ATP 53.)
Muči se u zemljanom dijelu sezone, još čeka prvu pobjedu. I on može biti inspiracija ustrajnima, probio se u Top 300 s 21 godinom, a zasjao s 23 pobjedom nad Hewittom u Wimbledonu.
Ante Pavić (ATP 181.)
U posljednjih osam mjeseci spustio se s 574. mjesta do statusa četvrtog Hrvata na Touru. Napunio je 26 godina, ima 196 cm i sjajan servis, ali može igrati na svim podlogama.
Kristijan Mesaroš (ATP 187.)
Neokrunjeni kralj Futuresa (16 naslova) ne uspijeva napraviti iskorak jer nema rezultate na Challengerima (omjer pobjeda i poraza 17-21). U srpnju će navršiti 26 godina.
Toni Androić (ATP 240.)
Kada mu se upiše 9. naslov na Futuresima u karijeri, bit će na renkingu karijere, oko 220. mjesta. Omalenom Toniju (170 cm) treba iskorak na Challengerima, dobio je samo 6 mečeva u karijeri.
Borna Ćorić (ATP 263.)
Drugi tinejdžer svijeta mučio se s ozljedom i rezultatima na početku sezone, ali pravi rezultat u Kini će ga podignuti do plasmana karijere. Cilj mu je do kraja godine doći između 100. i 150. mjesta.
Mate Delić (ATP 264.)
Najbolja dva tjedna karijere lansirala su 20-godišnjeg, temperamentnog Splićanina do renkinga karijere (oko 215.). Ima visinu (196 cm) i dobar servis, ali najbolje igra na zemlji.
Antonio Veić (ATP 270.)
Dvadesetšestogodišnjak je 2011. u Roland Garrosu pobijedio Davidenka i igrao 3. kolo protiv Nadala. Nije uspio probiti granicu Top 100, stao na 119., a nedavno se vratio nakon ozljede leđa.
Nikola Mektić (ATP 292.)
Jedan od najnadarenijih tenisača koje je hrvatski tenis imao nikada nije kapitalizirao svoj talent, a već mu je 25. Ipak, finale Challengera u An Ningu će ga gurnuti oko 250. mjesta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....