U
Ž
I
V
O
U subotu je podignula najvrjedniji trofej u svojoj karijeri, i to u svom rodnom gradu, ali nije imala previše vremena za uživati u slavi i trijumfu, jer već u ponedjeljak prijepodne u Parizu je igrala novi meč. Takav brzi ritam, putovanje i prebacivanje na nove “radne” uvjete nije nikako išlo na ruku Tari Würth. Hrvatska tenisačica poražena je u 1. kolu kvalifikacija za Roland Garros i morat će svoju Grand Slam sreću (i premijeru) tražiti na nekom sljedećem turniru.
No, to svejedno neće promijeniti činjenicu da je na dobrom putu povratka. Jer nije je bilo na terenima sedam mjeseci, od svibnja 2023. do siječnja 2024., zbog dvostruke ozljede stopala (stres fraktura metatarzalne kosti i plantarna fascija). Na prošlotjedni Zagreb Ladies Open stigla je s tri uzastopna poraza u 1. kolima ITF turnira, pa zato i rekla da osjeća, nakon tako duge stanke, kao da igra neki drugi sport. I onda tjedan završila s pobjedničkim trofejom u rukama.
Uvod nije bio dobar
Ispostavilo se, eto, da nije baš skroz zaboravila igrati tenis.
- Ha-ha. Da, baš mi je drago radi titule, makar mi nije neki glavni cilj bio osvojiti turnir, niti bodove ili novčani iznos, nego je želja bila samo da se vratim, ja i moj tenis, da se vrati moj mentalitet na teren i da ne moram brinuti hoću li pogoditi udarac ili ne, već da mogu igrati slobodno. To su bile moje najveće brige u procesu povratka na prijašnjim turnirima, na kojima nisam vjerovala toliko u sebe. Ovdje sam se fokusirala na tenis i taktiku i zato mi posebno znači ova titula, da sam sebi dokazala da sam opet na pravom putu - govorila je Tara (21) nakon osvajanja najjačeg, uz Split Open, ITF turnira u Hrvatskoj za tenisačice (W75).
Spomenuli smo da uvod u zagrebački tjedan nije bio dobar, gubila je na turnirima u Splitu, Njemačkoj, Francuskoj... ali onda je uslijedila eksplozija u Teniskom centru Maksimir.
- Moj prvi meč ovdje došao je i tata gledati pa sam si rekla “ne mogu sad izgubiti, moram to izvući kako god znam”. I nekako sam pobijedila taj prvi meč i to je bilo u stilu “vidiš da možeš”. Otvorilo mi je to oči, zapravo otvorio se i moj tenis, pa sam počela vjerovati da mogu napraviti dobar rezultat. Bio je tata, naravno, onda i na svim kasnijim mečevima, nije ga se bilo moguće riješiti poslije toga ha-ha. Bio mi je amajlija na turniru za cijeli tjedan.
U finalu je, inače, Würth pobijedila srpsku tenisačicu, 19-godišnju Lolu Radivojević (WTA 367) sa 7:5, 6:3. Ona je, pak, također “prodisala” na Ravnicama jer imala je niz od 0-6 na ITF turnirima, pa joj je finale itekako dobrodošlo ohrabrenje. K tome, imala je veliku priliku prvi set (loptica za 5:1) prelomiti u svoju korist i tko zna kako bi se onda razvijao meč. Jer imala je i pobjedu nad Tarom od prošle godine u Bille Jean King Cupu...
- Trenirale smo mi zajedno i na drugim turnirima, tako da mi Lola nije bila nepoznanica, dapače znam koliko je kvalitena igračica i koliko jake udarce ima. Nadam se da ovo neće biti naše prvo i posljednje finale.
Odrasla nekoliko stanica dalje
Tara je, naravno, imala i veliku podršku s tribina. Skupio se lijepi broj gledatelja na središnjem terenu TC Maksimir na subotnjem finalu. Doduše, nekome domaće okruženje može biti i dodatni pritisak, a ne olakšanje.
- Meni je svakako bilo lakše igrati kod kuće - kaže Tara.
- Kako su kroz tjedan išli dani i pobjede, dolazilo je sve više ljudi, a i javljalo mi se sve više prijatelja i poznanika da će doći, pogotovo kad sam prošla u finale. Možda mi je to na početku meča bio malo pritisak, ali kada sam ušla u meč i fokusirala se samo na stvari na terenu, sve je postalo lakše.
Tara je, inače, odrasla nedaleko, četiri-pet tramvajskih stanica od terena na kojem je osvojila turnir i koji joj je za ovaj tjedan donio skok od čak 251 mjesta na WTA listi.
- Ja sam s Kvatrića. Doduše, još malo prema gore, prema Jordanovcu, ali uvijek kažem da je Kvatrić moj kvart. Tako da je bilo na finalu prijatelja iz kvarta, iz škole, neki s tenisa, iz teretane, sa svih strana zapravo.
Iz Pariza na malu stanku
Zanimljiva je inače i zgoda od prije nekoliko godina, kada je Tara i sama došla kao gledateljica na finale Zagreb Ladies Opena.
- Zvala sam frendicu Miju da idemo na finale, igrale su naša Tereza Mrdeža i Argentinka Ormaechea. Sjećam se da sam gledala kako igraju i za mene je tada to sve izgledalo nedodirljivo. A, evo, šest godina kasnije eto i mene na istom mjestu i sada sam ja igrala finale. Pomalo nevjerojatno, ali zapravo je to samo dokaz da je uz rad, disciplinu i vjeru uz sebe svašta moguće ostvariti.
Od snova tadašnje 15-godišnje tinejdžerice, Würth je, eto, baš u svom gradu izrasla do pobjednice Zagreb Ladies Opena. I stigla do najveće titule karijere. Za sada.
- Osvojila sam prije sada već skoro dvije godine ITF turnir u Rimu, koji je bio dosta jak, ali ovaj osim po statusu svakako mi je i vrijedniji srcu. Vidjelo se i po prvoj meč-lopti koju sam imala da je bilo nervoze, ali OK, uspjela sam i sretna sam - zaključila je Tara.
Što se tiče meča u kvalifikacijama za Roland Garros, Würth je igrala protiv Australke Taylah Preston (WTA 137). I tu je dobro počela, s breakom, međutim onda je izgubila sljedeća tri svoja servis i suparnica je pobjegla na 1:5. Potom je Tara zatražila i medicinsku stanku, a meč je potom nastavila s povezom oko desnog koljena, što nikada nije dobar znak. Svejedno je Zagrepčanka u drugom setu imala tri put break prednosti, ali svaki je put Australka brzo uzvratila istom mjerom, a onda i došla do ukupne pobjede 6:2, 6:4.
- Nisam radila planove dalje od Roland Garrosa. Možda uzmem i malu stanku nakon svega - rekla je Tara po osvajanju Zagreb Ladies Opena.
S obzirom na novu situaciju oko koljena, vjerojatno će tako i biti.
